25. juni – Svjetski dan vitiliga

Lujza Hej čije knjige  često čitam i toplo preporučujem je rekla: ” Poremećaj: vitiligo. Uzrok: nepripadanje. Osoba ima osjećaj da se nalazi izvan svih i svega. ” To bi ukratko možda mogla da bude deifinicija ove autoimune bolesti jer je jedna od onih koje još uvijek nisu dovoljno istražene, ne znamo zašto se pojavljuje niti znamo kako možemo spriječiti njeno širenje. Ono što sigurno znamo jeste da okolina ne razumije vitiligo. Uvijek se postavljaju ista pitanja, uvijek postoje direktni ili indirektni pogledi koji mogu uticati na osobu koja se bori da prihvati sebe baš takvu kakva jeste. Vitiligo nije prenosiv, nije zarazna bolest, sa vitiligom jednostavno gubite pigment. Dešava se da je povezan sa drugim autoimunim poremećajima ali nikada do kraja nije istraženo njegovo pojavljivanje. Nedavno sam pročitala da vitiligo imaju posebni ljudi, emotivniji od drugih, zato su ga i dobili.

Vitiligo nije bolan, ali kako koža gubi pigment i mijenja izgled može biti stresno, izazvati nelagodu, stid. Zato uvijek razmislite prije nego nekoga pitate šta je to, zbog čega itd. Vitiligo nije isti kod svake oboljele osobe. Kod nekoga se širi sporije kod nekoga puno brže. Često dobijem pitanje smeta li ti, jesi li se navikla? Naravno da bih voljela da nemam fleke, ali ih imam. I ako sam već morala dobiti neku bolest, neka je to baš vitiligo. Ne peče, ne boli, ne svrbi.

Vitiligo je bolest sa kojom se naučite živjeti, prihvatiti sebe baš takvim kakvim jeste. Gledati stvari sa druge pozitivnije strane, raditi na sebi, svom tijelu i umu. Terapije isprobavati, mjenjati, biti uporan.

Vitiligo je bolest duše, emotivnih i srčanih ljudi. Naučimo se voljeti svoje fleke i pobijediti sve predrasude..

Sretan nam svjetski dan vitiliga..