O jednoj od najljepših noći..

Ranije sam pisala postove unaprijed. Bilježila teme, zapisivala pa pratila neki redoslijed. Ponekad mrtva umorna objavljivala a onda shvatila da blog nosi naziv selflove i želim da ga pratim u potpunosti. Dobar san je dio selflova i radije ću otići u krevet ranije nego ispoštovati neki raspored koji sam sama sebi nametnula. Nekako se složilo tako da su u posljednje vrijeme moje objave uglavnom vezane za određene proizvode koje koristim i poželjela sam ove random, životne tekstove a koji se savršeno uklapaju u tematiku mog bloga.

Negdje među prvim tekstovima na blogu, pisala sam o mentalnom zdravlju, podršci, bliskim ljudima i prijateljima. Ja sam uvijek bila neko ko je bio okružen sa puno ljudi. Uvijek sam imala puno prijateljica, organizovala, skupljala, vodila računa o svakoj i uživala kad smo sve na okupu. Uvijek je nekako preovladavalo ono lijepo, dobra zabava, smijeh, razgovor i riješavanje važnih i nevažnih stvari, problema koje same sebi stvorimo ili ih umislimo.

Ja sam uvijek trudila se i pokušavala biti dobra prijateljica. Ona koja nikada neće osuditi prije nego sasluša, pronaći način da zajedno riješimo problem ako ga ima, ili satima pričati kako bi smo došle do zaključka – problema nema.

Oko sebe sam imala i imam one koje me slušaju. Zapisuju moje želje. Ne zaboravljaju meni važne datume pa se o rodjendanu koji je u oktobru počne pričati u augustu. Ove godine bilo je drugačije. Od dana kada sam najbližima saopštila da je došlo vrijeme za veliki dan, počelo se pričati o noći koju će organizirati za mene. Zamislite da imate najbolju prijateljicu koja zna svaku vašu želju, potrebu. Koja vas pita, bilježi i realizira sa – samo ako ti se svidja ako ne, tražimo dalje. Imate skoro dvadeset potpuno različitih žena. Neke su se vidjele prvi put u životu, neke obnovile kontakt jer – nisu ni znale da se poznaju. Sa nekima se ne vidite često, sa nekima ste svaki dan više od osam sati i sve dišu kao jedna sa ciljem da vam naprave noć za pamćenje. Pomno biraju poklon, razmišljaju šta će napisati u čestitku, kupuju posebnu odjeću da bi ispoštovale vašu želju i pojavile se u bijelom.

Pisala bih o njima još, ali biti će vremena.

Ostavljam ovo ovdje, kao uspomenu na meni najvažnijoj i najiskrenijoj platformi.

Hvala Vam,

Emina

Svojoj rutini dodataka i vitamina sam dodala još nešto. Guess what?

Pisala sam vam post o IR koju sam oktrila u aprilu mjeseca. Od tada do danas sam na svom tijelu, koži i kosi primjetila niz promjena. Hranu sam dosta reducirala ( ima tu još posla) pa je osjećaj nadutosti i konstantnog umora skoro pa nestao. Koža mi je u jednom trenutku bila jako čudna. Pripisivala sam to stresu, velikim obavezama, stvarima koje me čekaju, međutim nakon što sam se potrudila da moj jelovnik izgleda dosta zdravije, pravilnije, da je voda moje skoro pa jedino piće uz tretmane i pravilnu njegu, izgled moje kože polako se vraća na svoje. Ono na šta je IR  najviše ostavila posljedicu jeste moja kosa. Sa kosom nikada nisam imala problem. U nekim periodima života sam je tretirala više nego danas. Jako često farbala, koristila random proizvode, mijenjala boju skoro pa svaki mjesec ( od balayage tehnike do pramenova pa farbanje). Iako se to možda nije primjetilo, moja kosa je tretirana više nego što bi trebalo.

Boja kose koju ja imam je jako zahtjevna. Farbam se jednom mjesečno i uz konsultacije sa svojom frizerkom Ismirom, kombiniramo farbanje izrastka, cijele dužine i preliv. Uz preparate bez sulfata, parabena, redovnu njegu u salonu i kod kuće te šišanje, moja kosa je bila baš onakva kakvu sam htjela. Međutim, od marta ili aprila mjeseca kada su i počele promjene u mom organizmu, moja kosa je postala potpuno drugačija. Suha, bez života, prestala je da raste. Jedino sa čim nisam imala problem je opadanje i na tome sam zahvalna. Trenutno, boja je jedino što mi se sviđa na mojoj kosi.

Pročitala sam bezbroj članaka i započela svoj proces oporavka. Uz konsultacije, nabavila sam nekoliko proizvoda – ulja i šampone za njegu, obnovu i rast kose koje koristim već neko vrijeme. Uz sve to, znam da koliko god kosu njegujem izvana, potrebna joj je njega iznutra. Logičan slijed događaja je bio da potražim dodatke prehrani koje ću da koristim naredni period kako bih ubrzala sam proces obnove ali rasta. Nakon dosta istraživanja i preporuka, odlučila sam se da svojoj rutini dodataka prehrani i vitamina dodam Skinage HAIR BOOST koji predstavlja inovativni pristup koji podržava zdrav rast i bolju kvalitetu kose. Preparati koje nanosimo na kosu a ukoliko je ona oštećena zbog različitih faktora, na izgled riješavaju naš problem, međutim da bi smo dugoročno riješili problem, potrebno je koristiti preparate koji tokom faza rasta imaju jaku strukturu bogatu aminokiselinama koje će kosu učiniti otpornom na vanjske uticaije i oblikovanje kojima je svakodnevno izložena.

Skinage hair boost predstavlja najnoviju inovaciju u brizi za zdravlje kose. . Sadrži Cynatine HNS, patentirani topljivi oblik keratina koji organizam apsorbira i ugrađuje u vlasi kose. Obnavlja popucale veze u vlasima, jača kosu, povećava joj volumen i donosi sjaj.  Keratin koji se ugrađuje u vlasi kose poboljšava primarni sastav kose, značajno smanjuje gubitak kose te podržava i ubrzava njezin rast. Kako bi pojačali djelovanje keratina, stručni je tim Yasenke u SKINAGE HAIR BOOST dodao i vitamine B kompleksa i cink. Oni dodatno doprinose sintezi aminokiselina koje izgrađuju kosu, održavaju kosu zdravom i osiguravaju joj sjajan i svilenkast izgled.

Uz Skinage hair boost, koristim i Yasenka Skinage Collagen Elagance. Nakon dugogodišnjeg osluškivanja potreba žena proizveden je ovaj čarobni napitak.

Da bi proces ugradnje kolagena u naša ispucala kolagenska vlakna bio u potpunosti učinkovit, u formulaciji Skinage Collagen Elegancea nalazi se i vitamin C, biotin i cijeli kompleks B vitamina te mineral vitalnosti naše kože, kose i noktiju cink. Oni zajedno omogućavaju pravilnu sintezu i našeg prirodnog kolagena, ali i sprječavaju perutanje kože, jačaju kosu i nokte i potiču njihov rast.

Yasenka se prva odlučila uhvatiti u koštac i s još jednim problemom koji muči mnoge ljude – nedostatkom energije kože i cijelog organizma. Ubrzani tempo života zajedno s godinama pridonosi da naša koža izgleda umorno što može uzrokovati sivilo u licu, staračke pjege i osjećaj kao da se u nama nakupilo previše štetnih tvari.

Moja avantura sa ovim proizvodima započela je prije skoro mjesec dana i plan je da intenzivno koristim proizvode naredna dva mjeseca kako bih mogla da vidim prve rezultate te da podijelim sa vama finalno iskustvo.

Proizvode je vrlo jednostavno pronaći i naručiti putem web portala www.vitashop.ba i stižu na vašu adresu u kratkom roku.

Za više detalja o samim proizvodima i rezultatima pišite mi, a novi post na ovu temu vas očekuje krajem mjeseca augusta kada ću moći i podijeliti sa vama prve rezultate konzumiranja.

Do čitanja,

Emina

Uz novu Norvešku formulu bez suhe kože!

Ako ste ikada imali problem sa suhom kožom, znate kolika je sreća pronaći kremu koja savršeno njeguje i obnavlja. U nekim od prvih blog postova, pisala sam o dermatitisu i svim  iskušenjima koja sam imala kroz period jako suhe kože, kože koja boli na dodir, koja se doslovno ljušti i izgleda jako ružno.

Pored terapije kortikosteroida, u tom periodu uključila sam sve dermatološke kreme koje su mi preporučune te sam tijelo nastavila njegovati isključivo derma kozmetikom i preparatima na bazi pantenola budući da on najbrže njeguje, umiruje i hidrira kožu.

Kako trenutno dermatitis držim pod kontrolom, u mojoj skincare rutini se nalaze različite kreme ali svaka prethodno provjerena i testirana. Njegujem svoju kožu redovno, trudim se da je hidriram unoseći dovoljnu količinu tečnosti ali i uz sve druge suplemente.

Ko god ima problem sa suhom kožom zna da ju sunce dodatno isuši. Ja na visoke tempterature ne izlazim bez SPF faktora ali nakon svakog tuširanja potrebna mi je dodatna njega i masniji proizvod kako bi se koža umirila i dodatno nahranila. Svojoj rutini sam od nedavno dodala i Norvešku formulu – Neutrogena cica balm koja je za mene potpuno novo otkriće.  Formula koja sadrži prirodno dobijen glicerin i umirujući pantenol, intenzivno kožu njeguje, a anketa koja je dobrovoljno sprovedena kaže da  87% ispitanika osjeća dugotrajnu hidrataciju.

Uvijek naglašavam da je koža naš najveći organ i prije nego kupimo dobar puder, potrebno je uložiti u dobru kremu. Haljinu zamjeniti za odlazak na tretman lica i njegovati se redovono i detaljno.

Samo njegovana koža je koža kakvu volim.

do čitanja,

Emina

Alergije, da li vas je dosta?

Često sam pisala o dosadnim alergijama koje su znantno znale da utiču na kvalitetu mog života. Puno je događaja  koje sam propustila nekad zbog straha da ću da dobijem osip ili otok, a nekad jer se to zaista i desilo. Nekada noć ranije, nekada doslovno nekoliko sati prije odlaska na neko mjesto, putovanje itd.

Jedan period sam bila prilično okej. Ove koje imam sad ne pamtim od prošle godine i istog perioda  ( s tim da je prošle godine bilo tik pred godišnji odmor pa mi je stvaralo još veću paniku). Danas je mislim prvi dan da sam se osjećala oke.  Zašto ovo sve pišem? Iz razloga što ko god nije imao iskustvo alergije, ne zna koliko mogu biti naporne, uporne i ponekad opasne po život. Ono što naučim svaki put kad se pojave jeste koliko je važno slušati stručnjake i pratiti svaki savjet. Sa osipom sam se probudila u ponedjeljak ujutro i isti je naravno sanirala moja dr. Tamara i dala jasne upute za naredna tri dana. Pravila sam se pametna pa preskočila šta mi je rekla, te utorak večer provela uz gušnje i hitnu pomoć. Na svu sreću, sve je oke, potpunom terapijom me je pokrila moja Tamara te vjerujem dok ista djeluje da ću da budem kao nova.

Alergije su naporne, nakon inekcija kortikosteroida osjećate se prilično iscrpljeno, izmoreno i pospano. Kombinacija sa poslom je ponekad izazov, ali velika razlika je kada je imunitet dobar i kada vam ne manjka energije. Mene već tri+ godine čuva Orthomol immun i kad god osjetim da je potrebno da se vratim sa konzumiranja na svaki drugi-treći dan na svaki, to  i uradim. Iza mene ali i ispred je mene je dosta stresa, mnogo posla i obaveza te je malo čudo u plavoj kesici uvijek uz mene.  Istina je da mnogo lakše podnosim kortikosteroide i iscrpljenost nakon primanja istih zahvaljujući dobrom imunitetu i konzumiranju svih vitamina koji mi trebaju u samo jednoj kesici.

Moram(o) se odmarati, paziti na hranu koju jedemo, brinuti se o redovnom snu i mentalnom zdravlju Za sve drugo tu je Orthomol.

Orthomol immun sadrži sve vitamine koji su potrebni vašem organizmu i možete birati onaj za kojim imate trenutno potrebu.. I ne zaboravite da je Orhtomol beauty jedini koji možete komibinirati uz bilo koji odabrani.

 Cijeli asortiman možete pogledati na www.healthmovers.ba te uz kod INOEEEEA dobiti 10% popusta. Besplatna je dostava i iznenaditi ćete se koliko brza .

Do čitanja,

Emina

Proslavljamo svjetski dan flekica ..

Da li vam se dešavalo da vam se ne sviđa vaš odraz u ogledalu? Da se probudite se nelagodom, osjećajem nekog neobjašnjivog pritiska, gubitka samopuzdanja i misli šta ako bude cijelo tijelo?  O vitiligu sam počela pisati prije dvije godine, imam ga godinu i pol dana duže. Od malenih flekica na rukama do sve više bijelih krugića svuda po tijelu. Vraćam se na prvu rečenicu .. sve sam to proživjela sa prvim saznanjem. Nimalo lijep osjećaj nije bio znati da je vrijeme da se naviknem na život sa flekicama koje su odlučile ukrasiti moje tijelo. Sad mislim tako – ukrasiti, tad nisam.

Život sa vitiligom je rekla bih jednostavan ako ga gledamo na tijelima drugih ljudi. Ne boli, ne peče, čak i ne izgleda tako ružno dok ga imate pod kontrolom. U bezbroj sam grupa aktivna, čitam iskustva svakodnevno i puno je onih koji se sa ovom autoimunom bolešću teško nose. Mentalno zdravlje mnogo ljudi je prilično narušeno i utječe na njih. Jednom sam napisala da ja svoje flekice ponekad volim, ponekad beskrajno mrzim. Razmišljam zašto su izabrale mene, šta ako se u određenom periodu mog života usljed promjene hormona prošire? Šta ako izazovu nešto drugo? A onda se vratim i pomislim, pa ja sam stvarno posebna. Naučile su me da više volim sebe, da u prvi plan ipak stavim sebe sa svim svojim kvalitetima. Da uživam u svakom danu koji mi je dragi Bog dao. Da vratim svoje ponekad poljuljano samopouzdanje.

Flekice mene uče svaki dan. Podsjećaju me da se na sunce ne izlazi bez faktora 50.  Tjeraju me da jedem zdravo, češće, ispravnije. Dobrodošlicu smo zajedno poželjeli inzulinskoj rezistenciji koja je čini mi se bila logičan slijed događaja, ali zahvaljujući kojoj se nikad nisam osjećala bolje. Natjerala me je da promjenim svoj nači ishrane, da razmišljam koje namirnice unosim u svoje tijelo, koliko, u kojem periodu dana ..

Vitiligo nije dosadan, samo je intenzivan. Pojave se flekice i ne nestaju. Ne postoji krema ili preparat koji će ih ukloniti. Bar ja nisam pronašla, a probala sam ih mnogo. Tjera vas da se naviknete na život sa njima, ali vas uči svaki dan i opominje. Pojavile su se kao opomena, poruka. Ti, tvoj život i tvoj mir. Ponekad bih voljela da sam znala da ih mogu spriječiti, ponekad mi je drago jer su me probudile, naučile da volim više sebe i da možda i zbog njih i sa stalnom borbom sama sa sobom ljudi primjete da rastem. Mentalno, a sve se vidi sa vana pa kažu da nikada nisam izgledala zadovoljnije i ispunjenije. I stvarno jeste tako.

Sretan nam dan bijelih flekica. Volimo sebe kakve jesmo, promovišimo selflove i svakog dana radimo na podizanju svijesti o istom.

Do čitanja,

Emina

Hey, štitiš li kožu faktorom 50?

Ko o čemu ja o zaštiti kože od sunca J

Beskrajno sam sretna kad vidim da se svijest djevojčica i djevojaka promjenila, te da je sve više onih koje ne koriste solarij a na sunce izlaze isključivo sa zaštitnim faktorom. Ja sam kao i većina koristila solarij, pržila se na suncu po nekoliko sati i na tijelo nanosila isključivo ulje kako bih čim prije dobila preplanuli ten. Sad se kajem i ponekad mislim da bijele flekice možda ne bih ni imala da sam na vrijeme razmišljala o tome koliko je njega i zaštita kože važne, iako vitiligo konkretno nema previše veze sa ovim.

Znate da sam pisala nekoliko puta o tome da zaštitni faktor nanosim kad god se izlažem suncu neovisno o tome o kojem godišnjem dobu se radi, međutim sa dolaskom ljeta i visokih temperature moja zaštita kože od sunca postaje i veća te je moj saveznik proizvod sa visokim SPF faktorom.

Tokom cijelog prošlog ljeta proizvod koje sam poklonila povjerenje je Ladival, pa je logičan slijed bio da I ovo ljeto bude uz mene i moje flekice i kožu štiti od UV zračenja. U ranijim postovima sam spomenula da Hemofarm radi sjajne stvari te da su njihove tabletice za alergiju moje broj jedan, pa sam bila sigurna da sa izborom kreme za zaštitu iz njihove fabrike, neću pogriješiti.

Pored zaštite naravno, SPF faktora 50+ kod proizvoda za sunčanje važno mi je da su lagane teksture, da se lako razmazuju i da ih koža brzo upija te da ne ostavljaju masne tragove. Ladival je upravo takav. Dovoljan je jedan sloj i da sam sigurna da je koža zaštićena. Lice nikada ne sunčam, pa je cijela Ladival linija proizvoda tokom vrelih ljetnih dana samnom, a posebno za vrijeme boravka na moru.

Možete ga pronaći u svim bolje snadbjevenim apotekama i ne zaboravite da koža pamti sve. Neka SPF 50+ Ladival bude vaš zaštitni znak ovog ljeta!

Do čitanja,

EMina

Moji omiljeni Weleda proizvodi.

O Weleda proizvodima sam pisala u pojedinačnim postovima nekad ranije, ali naša ljubav traje već više od dvije godine i idalje su moji favoriti kada je u pitanju gel za tuširanje ali i krema za ruke. Na fotografiji vidite dva, dodala bih još samo jedan a to je rozi LOVE budući da i on miriše savršeno. Weleda proizvodi su stvarno ono najbolje što nam je priroda dala i uvjerim se svaki dan prilikom tuširanja. Tekstura gela je savršena, miris neodoljiv  i što je najvažnije sadrži prirodne sastojke.

Ja sam nedavno govorila upravo o tome da ne mora da nam odgovara svaki proizvod samo zato što je prirodan. Vrlo je važno poznavati svoju kožu, pronaći ono što joj odgovara i njeguje je na napravi način. Znate da nikada ne bih preporučila ono što i sama ne koristim, pa je tako linija gelova za tuširanje brenda Weleda moja iskrena i preporuka broj jedan. Jednostavno ih je pronaći u bolje opremljenim apotakama, te oni koji uživaju u online kupovini svoje omiljene mogu pronaći na www.healthmovers.ba i uz korištenje koda INOEEEA ostvariti 10% popusta.

To isto važi i za skin food čarobnicu u zelenom pakovanju. Prvi put sam probala iz liste linije puter za tijelo i do danas je jedan od mojih omiljenih mazalica za kožu. Prije svega jer je moja koža jako osjetljiva i reaguje na bilo koji preparat koji mi ne odgovara na način da me koža svrbi, postaje crvena a nerijetko se pojavi i urtikarija.

Sa skin food linijom to nije slučaj! Dovoljno je masna a što je važno koža ju brzo upija i savršeno mekana je nakon nanošenja. Krema za ruke je moj must have proizvod u torbi, budući da mi ruke budu jako suhe, te ju nanosim nekoliko puta na dan.

Nekoliko puta ste me pitali za miris. Mogu ga definisati kao prirodan i svjež, meni odgovarajući.

Kremu  iz ove linije kao i gelove za tuširanje možete naručiti putem www.healthmovers.ba a Kreme su pored apoteka od nedavno dostupne i u DM poslovnicama.

Vratimo se prirodi i njegujmo svoju kožu redovno..

Do čitanja,

Emina

Maja, mentalno zdravlje i ja..

Još nekoliko dana i ispraćamo mjesec maj 2022. godine. Ovo je mjesec u kojem se obilježava svjetski dan hormona, bolesti štitne žlijezde, svjesnosti i prevenciji melanoma ali i mjesec podizanja svijesti o mentalnom zdravlju. Ovo je tema o kojoj sam često pisala kako na instagramu tako i na blogu, i ona koja je pomogla meni ali i mnogima od vas jeste Maja Misira Rašić.

Maja je prije svega moja radna kolegica, sjajan prijatelj i psiholog kakvog možete poželjeti. Počele smo razgovarati na samom početku pandemije virusa Covid-19 i do danas kad god osjetim potrebu, napišem joj poruku i odgovor stiže u roku odmah. Naučila me je da govorim o onome što me muči i da osjetim sebe.

O temi mentalnog zdravlja sve češće pričamo, možda to znači da smo se probudili i odlučili posvetiti se psihičkom jednako koliko i fizičkom zdravlju.

Maja:  Nakon pandemije Covid-19, došlo je do porasta anksioznih i depresivnih poremećaja, smatra se u biti da je pandemija bila okidač za veću prevalenciju, za čak 25% više. Također, stres prisutan tokom ovog perioda je postao na neki način alarm svima nama da se trebamo pozabaviti mentalnim zdravljem, podrškom i konkretnim rješenjima. Budući da se svakodnevno provode istraživanja različitih aspekata mentalnog zdravlja, možemo reći da kontinuirano dobijamo nova znanja koja pokušavamo iskoristiti što bolje u praktičnom radu.

Stigma vezana za traženje stručne pomoći nažalost još uvijek postoji. Ali je pozitivno da je tokom pandemije porastao broj onih koji su se odlučili na razgovor. Online savjetovanje, kroz brošure, videa, otvorene razgovore. Veći je broj onih koji o ovoj temi otvoreno razgovaraju i motivišu druge, bliske osobe da urade isto.

Maja: Mentalno zdravlje ne poznaje dob niti spol. Različite poteškoće mogu pogoditi djecu od najranije dobi do mnogo starijih osoba. Nažalost, djeca imaju mnogo manje poznatih resursa koje bi koristili u suočavanju sa ovakvim tegobama, te je veoma bitno da mi kao odrasli budemo uzor koji mogu modelirati, te pokažemo da je ok osjetiti različita stanja, ali da je uredu i pričati o tome, ili tražiti pomoć. Kulturološki smo naučeni da je ranjivost znak slabosti, međutim moramo raditi aktivno na tome da redefiniramo pojam ranjivosti, u ono što ranjivost jeste, a to je snaga i nevjerovatan kapacitet za empatiju.

Mentalno zdravlje podrazumjeva kombinaciju zdrave ishrane, redovne fizičke aktivnosti, emocionalne pismenosti i prosocijalnih ponašanja.

Maja: Trebali bi smo da počnemo sa minimalnim promjenama u vlastitim navikama, zdrav doručak, snackovi, dnevne šetnje od 10-20 minuta. Uz to je bitno da počnemo prepoznavati ono što osjećamo i nazivati pravim imenom tu emociju koja nas može dalje uputiti ka našim neispunjenim i zanemarenim potrebama. Kada govorimo o prosocijalnom ponašanju, posebno sada je bitno da postanemo oni koji dijele, pomažu ili surađuju. Istovremeno, pomažući drugima, poboljšavamo naše mentalno zdravlje i reduciramo osjećaj stresa.

Često sam Maju pitala za neke tips and tricks svaki put kad bih se osjećala loše, izgubljeno ili da mi u tom trenutku treba da se vratim u svoje normalno stanje. Pored klasičnih preporuka druženja, provođenja vremena u prirodi, fizičke aktivnosti ili zdravih navika, ističe da je je jako važno da ne negiramo ono što osjećamo i sa čim se nosimo.

Maja:  Danas postoji jako loš trend tzv. toksične pozitivnosti koja nažalost ima pogrešan efekat, te mnogi ljudi pored toga što se osjećaju loše, osjećaju dodatni pritisak da se ne bi tako trebali osjećati, te ulaze u apsurd: osjećam se loše jer se osjećam loše. Validirajte svoje strahove, brige, tuge, pokažite razumijevanje prema sebi kao što bi prema nekom drugom, I dozvolite sebi da nekada zastanete i ne budete baš najsjajniji u svemu što radite. Tada ste zapravo najbolji.

Do čitanja,

Emina

Self- confidence, imamo li?

Mislim da je tema samopuzdanja neiscrpna, baš kao i sve teme koje se tiču nas samih i malih koraka kojim možemo da promjenimo puno toga. Obično se kaže da promjena kreće od samih nas i stvarno jeste tako. Ja baš kao i svaka žena čini mi se, nisam oduvijek imala samopuzdanje. Čak nisam sigurna ni danas da ga imam, iako je puno onih u mojoj okolini koji mi kažu da to nikada ne bi rekli. Ja baš kao i većina žena imam puno nesigurnosti. Da li su male ili velike, ali tu su. Ono što se učim godinama unazad posebno od kako je vitiligo stigao u moj život jeste da naučim voljeti sebe. Da radim neke osnovne dnevne rituale koji će meni pomoći i sa kojima ću raditi na svom samopouzdanju. Ja sam neko ko je rekla bih jako realan. Vrlo sam  svjesna onoga u čemu sam dobra, u čemu nisam i  toga se obično i držim. Usvajam nova znanja ali mi je dugo trebalo da se oslobodim i da krenem u ‘’ nepoznato ‘’. Čak se dešavalo da i u onome u čemu znam da sam dobra nisam imala hrabrosti da se opustim. I na tome sam radila i radim.

Ono o čemu sam nedavno razgovarala sa kolegicom jeste na koji način ja ‘’ bildam ‘’ svoje samopuzdanje na dnevnom nivou. Male stvari meni lično pomognu. Npr. mene ćete rijetko vidjeti sa zavezanom kosom ( o tome sam čak i pisala u nekom od prvih postova jer sam oduvijek imala nesigurnost misleći da mi zavezana kosa ne stoji) i trudim se da je ona svakog dana čista i isfenirana. Kad je zavežem,  nisam raspoložena sigurno ili je dan ranije toliko naporan bio da nisam imala vremena navečer posvetiti joj se. I tog dana se sigurno ne osjećam sigurnom u sebe. Za nekoga je to malo, za mene veliko. Moja velika ljubav je moda. I kada nisam raspoložena, potrudim se da izgledam pristojno. U onome što ja smatram da mi lijepo stoji i da je prikladno za posao ili događaj na kojem sam.

Postoje periodi kada se ne osjećam dobro u svojoj koži, kada mi smeta svaka flekica na mom tijelu, kada počinjem da analiziram svoj izgled, život generalno. Na sreću, čini mi se da brzo i prođe.  I to smatram svojim uspjehom. Da sam naučila samu sebe brzo da vratim u realnost i da postanem svjesna onoga što jesam, onoga što mogu da promjenim i na čemu treba da radim.

Nikada nisam bila lažno sigurna u sebe, a nekada sam bila previše kritična prema sebi i to me je čini mi se još više činilo nesigurnom. Nedavno mi je gospođa koju sretnem u jednom supermarketu vrlo često, rekla da sam neko čije lice nije jednostavno zaboraviti, da je sretna kad me vidi te da je svaki put oduševim svojom odjevnom kombinacijom i ljubaznošću. Takve poruke dobijem sa vremena na vrijeme i na svom Instagram profilu, i svaki put se iznenadim. Radim na tome da se naučim da prihvatim pohvalu jer sa kritikama se dobro nosim. Ne volim ih kao niko na ovom svijetu, ali me opamete i nauče da ih ne ponavljam.

I kako sve ovo pišem, shvatam da sam kroz godine ( posebno u posljednje četiri) naučila sebe. Znam šta mi može popraviti raspoloženje i samopouzdanje. Osluškujem sebe i osjećam se sjajno u svojoj koži kad god napravim nešto korisno za sebe. Učim biti sebi prva, naći vrijeme za sebe i uživati u svemu što mene čini sretnom. I imam osjećaj da se to vidi. Na mojoj koži, kosi, svakodnevnom izgledu i što je najvažnije mom ličnom zadovoljstvu.

Samopouzdanje po mom mišljenju ima velike veze sa našim mentalnim zdravljem o kojem ću pisati u ovom mjesecu. Radite na sebi. Na malim stvarima koje vas čine sretnim i sigurnijim u sebe. Čitajte ono što vas motiviše. Nemojte gledati lažne živote i zamišljati sebe tu jer ih je puno. Okrenite se oko sebe i prihvatite svoj život jer je takav kakav jeste savršen. Mijenjate ono što možete i trudite se da budete bolji za sebe i zbog sebe. I ja ću sa vama svaki put kad pomislim da ne ide ..

Do čitanja,

EMina

Welcome IR

Ja tokom mjeseca marta-aprila ili započinjem neke nove projekte ili otkrivam nove dijagnoze. Blog sam počela pisati u mjesecu martu. Prve potvrde za vitiligo kao oboljenje sam dobila početkom mjeseca marta. Ovog marta sam započela jedan novi projekt ( na kojem trenutno nemam previše vremena da radim, nažalost) i otkrila da pored vitiliga je u moj život ( organizam) ušetala nova dijagnoza – Inzulinska rezistencija.

Znate li šta je inzulinska rezistencija? Sindrom inzulinske rezistencije ( ponekad se još naziva i metaboličkim sindromom) – pojmu sve češće korištenom u kontekstu horničnih bolesti. Vjerovatnoća da vi ili neko od vaših bližnjih pati od ovog sindroma je čak 25%.  Inzulinska rezistencija je stanje neravnoteže organizma u kojem dolazi do neadekvatnog odgovora stanica mišića, jetre te masnih stanica na lučenje inzulina, što dovodi do nemogućnosti iskorištavanja glukoze kao glavnog energetskog pokretača stanice. Sindrom inzulinske rezistencije (poznat i kao metabolički sindrom) zapravo čini širok klinički spektar, koji uključuje pretilost (naročito “centralnu” pretilost), dijabetes tipa 2, povišeni krvni tlak, povišene masnoće u krvi (povišeni trigliceridi i “loš” holesterol” te snižen “dobar” holesterol), sindrom policističnih jajnika i dr. Dokaz da ništa od navedenog ne mora biti a da se IR može ušetati sam ja. Ništa od navedenog iznad nemam.

Koji su znakovi i simptomi inzulinske rezistencije?

Kod većine populacije sa inzulinskom rezistencijom, simptoma gotovo da neće biti. Jedan od načina da saznate imate li inzulinsku rezistenciju jeste da napravite krvne pretrage kojima će se provjeriti vrijednosti glukoze u krvi ( natašte, nasumično ili pomoću oralnog glukoza tolerans testa). Ja sam imala neke druge simptome zbog kojih sam potražila stručni savjet. Nesanica ( o kojom sam pisala i pričala), mučnina nakon jela, debljanje u pridjelu stomaka, jako nadimanje nakon jela, mučninu tj nagon na povraćanje nakon uzimanja određenih namirnica itd. Krvni nalazi koje sam uradila su bili uredu kao i hormone štitne žlijezde. Ono što je pokazalo jeste OGTT nalaz i vrijednosti koje su bile daleko iznad normalnih. Iako znam bezbroj ljudi koji imaju istu dijagnozu, na prvi momenat je bilo – zašto i ovo meni i kako da ne jedem sve što želim.

Dugo traje moja borba da jedem isključivo samo zdravo. Pokušavala sam sa raznim jelovnicima, programima ishrane ali bih posustala svaki put kad  mi je mrsko da se probudim ranije i spremim zdravi obrok ili nemam vremena na poslu pa pojedem bilo šta. To bilo šta obično je pizza, hamburger neki sendvič.. a kući nastavim sa pitom, tjesteninom ili nekom drugom brzom hranom nakon koje gubim energiju, osjećam se napuhano i gladno za dva sata.

Nakon što sam dobila nalaz u kojem je jasno navedeno da ne smijem jesti gluten i šećere mislila sam da će to za mene biti nemoguće iz prostog razloga: organizacija, motivacija i vrijeme koje nemam. Međutim, aposlutno nije teško. Moj tanjir sada izgleda potpuno drugačije. Konačno imam tri obroka uz užinu i svakog dana znam šta sam pojela. Slatkiše ne jedem. I nije da mi je lagano ali postoje super zdrave zamjene sa kojima sam trenutno u ljubavi. Super je period pa je povrće uz meso koje volim skoro pa svakog dana na mom meniju, a zdrave salate u posudicama u mom cekeru.

Poenta je da, ukoliko nešto moramo ili dobijemo strogu preporuku – natjeramo se. Iako sam ja još uvijek u fazi u kojoj sebi mogu priuštiti jedan dan jela svega onoga što želim, neću. Borim se sama sa sobom i svojom potrebom da jedem sve što je glupo ( sa naglaskom na slatko). Na samom sam početku i prva kontrola svih nalaza je za dva mjeseca. Moja terapija trenutno je zdrava hrana, puno tečnosti, vitamin D, Cink i Selen te folna kiselina koju pijem na pola sata prije jela. Vjerujem da uz disciplinu sebe neću dovesti do nekog medikamenta te da ovo stanje nazvano preddijabetes neće preći u ono za šta imam genetsku predispoziciju.

Kontrolišite i pregledajte se često. Osluškujte svoje tijelo i signale koje vam šalje I da, naučite ( naučimo) voljeti sebe najviše. Tražiti i težiti ka miru. U nama i oko nas.

Do čitanja,

EMina