Svaki put kad pomislim da ću biti redovna i da će postovi na blogu biti sedmični, dani se toliko iskomplikuju i toliko posla i obaveza me sačeka da jedino što uspijem kad dođem kući je zaspati.
S obzirom na to da sam ovaj post obećala davno posebno jer je dobio bezbroj reakcija kada smo započeli priču o mentalnom zdravlju, i zbog toga evo ga opet. Naravno, i ovaj put uključila sam stručnjake i na moja pitanja odgovara psihologinja Maja Misira Rašić.
Ono što nas je obje obradovalo jeste da je sve veće interesovanje o povećanju svijesti o mentalnom zdravlju, priči o istom, te se nadam(o) da će i ovo biti način da svi zajedno pronađemo ohrabrenje, razumijevanje i podršku koja nam je ponekad potrebna. Maja kaže da statistike pokazuju da nekih 30% populacije zaista traži pomoć i žene su spremnije tražiti psihološku pomoć. Kroz psihoterapiju kojom se Maja bavi primjećuje jednak obrazac, djevojke i žene su te koje se javljaju. Svakodnevno dobija različite upite kako od prijatelja, kolega tako i od klijenata koji traže pomoć i savjet kako se nositi sa nekim problemom koji osjećaju.
Ja sam neko ko je Maji ispričao svoje strahove i sve ono što me povremeno čini anskioznom. Ohrabrila me je kad mi je rekla da nisam jedina i da je zbog cjelokupne globalne situacije to sasvim normalno. Naravno, ja i dalje želim da se riješim straha i osjećaja anskioznosti a Maja će pomoći i meni i Vama nadam se, kroz svoj odgovor na ovo pitanje:
Maja: Usljed trenutne globalne situacije u vezi pandemije virusa Covid-19 učestalost traženja pomoći je puno izraženija zbog kontinuirane izloženosti stresnim informacijama, neizvjesnosti koju osjećamo kao i nemogućnosti kontroliranja događaja oko nas što je jedan siguran recept za javljanje anksioznosti. Ono što si ti osjetila trenutno bismo mogli reći da osjeća svaka treća osoba na svijetu. Naime, pandemija i sve prateće informacije su mogle biti triger za javljanje različitih vrsta problema i poremećaja. Čak i ljudi koji su uspjeli držati svoj problem stabilnim, usljed globalnih promjena i generalnog osjećaja nestabilnosti i ugroženosti, počinju primjećivati pogoršanje u simptomima i funkcionisanju. Bude se i liježu sa istim strahovima i brigama koje ih često vode u začarani krug kojeg se jednostavno ne mogu osloboditi. Ipak, ne bih rekla da je strah nešto čega bismo se trebali potpuno riješiti. Ublažiti da, ali strah ima svoju adaptivnu funkciju, upozorava nas da je nešto opasno, i da trebamo da obratimo pažnju na to. Naravno, postoje načini ublažavanja osjećaja straha i napetosti. Neki od njih su razne tehnike relaksacije, meditacija, disanje trbuhom i sl., zatim fizička aktivnost kao što je šetnja, vožnja biciklom i slično može pomoći da se riješite nakupljenog stresa. Posebno značajna je i tehnika rješavanja problema i definisanja područja brige. Postavljanje jednostavnog pitanja da li je ono o čemu brinete nešto na što zaista možete utjecati?
Napadi panike kod mnogo osoba mogu biti jako česti i teški za osobu koja ih dobije iz različitih razloga. Maja ističe da je panika najčešće vezana za pogrešnu interpretaciju tjelesnih simptoma kao katastrofalnih i znakom nekog opasnog medicnskog stanja, bolesti ili gubitka kontrole. Najčešće se zapravo i zove «strahom od straha». Kod osoba koje imaju problem sa napadima panike posebno značajnom se pokazala sama edukacija o poremećaju, prepoznavanju simptoma kao normalnih, promjenjivih reakcija tijela na različite podražaje. U kontrolisanju paničnog poremećaja može značajno pomoći kognitivno bihevioralna psihoterapija ali i medikamentozna terapija. U slučaju psihoterapije, osoba se educira o samom problemu, prepoznavanju kruga panike, kao i tehnikama relaksacije kojima se osoba samostalno može umiriti kada prepozna prve simptome anksioznosti, odnosno paničnog napada.
Postoje li neki mali trikovi koje sami možemo praktikovati ukoliko osjetimo strah, tjeskobu?
Maja: Strah i tjeskoba su obično usmjereni na očekivanja, predviđanja budućih događaja kroz negativnu prizmu, uz misli koje počinju sa «šta ako…». Samim tim, naš cilj bi trebao biti da što više budemo prisutni u sadašnjem trenutku. Kada primjetimo da smo «odlutali» i da postajemo uznemireni jedna od tehnika koja nam može pomoći je tzv. Tehnika uzemljenja. Ovom tehnikom se vraćate u sadašnji trenutak tako što ćete osvijestiti ono što vas okružuje. Najprije pogledajte oko sebe i primjetite 5 stvari koje vas okružuju, imenujte ih. Zatim se usmjerite na 4 stvari koje možete dodirnuti, kakva im je tekstura, kako se zovu. Prebacite svoju svjesnost u jagodice prstiju i fokusirajte se na ono što osjećate putem čula dodira. Sljedeće, putem čula sluha prepoznajte 3 zvuka oko sebe, tiha ili glasna, odakle dolaze i sl. Nakon toga, imenujte 2 stvari čiji miris osjetite, koji je to miris, blag, snažan.. I konačno, 1 stvar koju možete osjetiti putem čula okusa. Na ovaj način osvještavate svoje okruženje i fokus usmjeravate na sadašnjost umjesto na brige u vezi budučnosti.
Maja ističe da svi mi doživljavamo različita raspoloženja tuge, napetosti i prolazimo kroz različite stresne periode. Neko generalno pravilo je da u slučaju kada su ta raspoloženja prisutna duže od dvije sedmice, konstantno su prisutna, utiču na naše svakodnevno funkcionisanje sugerišemo traženje profesionalne psihološke pomoći. Ipak, u slučaju da su prisutne suicidalne ideje onda je pravilo da se pomoć traži odmah. Maja kaže da ne pogrešno vrijeme za traženje psihološke/psihoterapijeske pomoći. Moguće je da osoba želi da unaprijedi svoje socijalne vještine, dodatno radi na svom samopouzdanju, donošenju odluka ili bilo kojem naizgled bezazlenom problemu. Osjećaj preplavljenosti problemom koji nas muči, donošenjem odluke, suočavanju sa stresom, ili potrebi da vas neko sasluša profesionalno i objektivno je jednak indikator da se odlučite za taj korak. Uvijek je pravo vrijeme za rad na sebi i na vašem mentalnom zdravlju. .
Do čitanja,
Emina
