Vrijeme toliko brzo leti da me je ponekad naprosto strah. Danas se navršava godinu dana da sam skupila hrabrost da se vratim pisanju i pokrenem svoj blog. Sam naziv možda nije tipičan za mene, dugo mi je trebalo da počnem da primjenjujem sve ono što sam često govorila ljudima iz svoje okoline i savjetovala ih. Selflove je meni pomogao. I aposlutno kad god me pitaju zašto si počela, kako si se odlučila kažem da je to bio prvi korak ka ohrabrenju mene same. Flekice su odlučile da budu na mom tijelu, na rukama ponajviše. Dugo sam se borila sa čestim pitanjima, ponekad nesvjesno sklanjala ruke pred drugim ljudima, silno se trudila da objasnim da to nije strašno, da ne boli i da nije prelazno … i onda sam jednostavno odlučila pisati , dijeliti sa vama svima ono što mene muči i načine na koje se ja borim sama sa sobom i sa povremenim predrasudama. Od kako sam počela da pišem i govorim više i češće o vitiligu, istina više ljudi mi govori da je njima to super, da sam drugačija i da to ne treba da me opterećuje. I znate šta, koliko god samopuzdanja da imam, koliko god da sam na istom radila godinama, bilo je ( i ima ih) dana kada jednostavno me slomi sam pogled na sve ove bijele flekice na mojim rukama i drugim dijelovima tijela. Ipak, ja sam sretna žena. Ovo je nešto što ne boli, ne ugrožava moje zdravlje ( ukoliko sve držim pod strogom kontrolom), na neki način je simpatično i prihvatila sam ja sama sebe, i prihvatili su me ljudi koje beskrajno volim. Znam da je kliše, ali svaku noć i svakog dana se zahvalim dragom Bogu na svemu. Na porodici, na Njemu, na prijateljima, kolegama i svim ljudima koji me okružuju i u meni vide i traže dobro. Istina, trudim se da vratim, da pokažem da cijenim. Mene je ova posljednja godina dosta promjenila kada je u pitanju prihvatanje mene same, oslobađanje straha od gubitka pigmenta, spojila me sa bezbroj divnih žena koje ” muče ” isti ili slični problemi. Upoznala sam sjajne ljude koji stoje iza brendova koji su podržali mene i moj blog.
U jednom od televizijskih gostovanja sam rekla da je vitiligo bolest duše i da ga imaju ljudi koji su emotivniji od drugih. Kad sve sagledam, drago mi je da sam jedna od njih. Emotivna i srčana, volim da volim i da pokazujem svoju ljubav i poštovanje prema onima koji to rade isto za mene.
Flekice ću svakim danom voljeti više jer će onda i one biti poslušnije, neće se širiti i možda sam ja i sve osobe koje imaju vitiligo baš zbog toga posebne.
Sretna nam prva godina druženja, idemo dalje ..
Do čitanja,
Emina