Danas je svjetski dan bijelih flekica – vitiliga!

Prvi put sam počela javno govoriti o vitiligu prije godinu dana, kada sam i započela sa pisanjem bloga. Upravo sva moja borba i želja da prije svega pomognem sebi time što ću govoriti o onome što me muči i smeta svakodnevno nazvana je selflove. Prije svega jer sam odlučila naučiti sebe da se volim najviše onakva kakva jesam, sa flekicama ili bez njih.

Nije moja borba gotova, borim se sama sa sobom svaki dan. Ponekad flekice jako volim, ponekad mi se plače od njih i osjetim nelagodu posebno u ovom periodu kada koža blago tamni i one postanu upečatljivije. Svi ljudi oko mene, poznaju me kao osobu koja ima dosta samopouzdanja, vesela sam i društvena. Iskreno, ponekad sam sve suprotno od  napisanog. Nemam samopouzdanje, nisam vesela i izbjegavam društvo. To je neka moja unutarnja borba, borim se sa tim svakodnevno i nije me sramota to reći. Nemam problem sa tim.

Ono što mene motiviše i tjera da prihvatim sebe onakvom kakva jesam, jesu sjajni ljudi oko mene koji me kroz razne načine podstiču da svakodnevno radim na sebi, ostvarujem svoje ciljeve i želje, napredujem i rastem. Također, sretna sam što sam na svom instagram profilu okupila sjajne, uspješne i vrijedne žene koje se bore sa istim problemom. Nije jednostavno kada vas svakodnevno pitaju a šta je to? Svjesno ili nesvjesno gledaju u Vaše fleke, postavljaju ponekad i neumjesna pitanja a ono koje mene posebno izluđuje je ” jel ti vruće” ? Da jeste, ali dvije fleke koje imam na laktovima ne tolerišu sunce iako nigdje ne izlazim bez faktora 50. Borim se kroz suplemente i terapije, kroz razgovore koji me ohrabruju, kroz knjige koje čitam a koje me motivišu, kroz posao koji volim i ovo pisanje i dijeljenje svakodnevnice sa vama.

25. juni je svjetski dan vitiliga. Samo 2% ljudi na svijetu ima ovu autoimunu bolest koja je  obično povezana sa još nekom ali ne mora da znači. Do danas, nije pronađen lijek niti tretman pomoću kojeg bi flekice nestale i/ili poprimile prirodnu boju i pigment. Svi mi koji imamo flekice na svom tijelu ( vidljive) svakodnevno prolazimo kroz isto. Koliko god da ih prihvatamo, slagala bih kada bih rekla da sam više puta postavila sebi isto pitanje, zašto je vitiligo izabrao mene?

A onda se ohrabrim jer – ne boli, nije smrtonosno, koliko toliko mogu držati pod kontrolom njegovo širenje i sama sebi kažem da sam posebna. U 2% sam onih koji imaju bolest duše – emotivniji su od drugih i naše flekice govore za nas.

Sretan nam flekavi dan J

Do čitanja,

Emina