Svjetski dan atopijskog dermatitisa

Neke od prvih tema na mom blogu bile su vezane upravo za atopijski dermatitis i to je post u kojem sam sa vama podijelila moje iskustvo. Kako sam ga otkrila, koliko dugo sam se borila sa istim te ono najvažnije, koliko je on uticao na kvalitet mog života.

Moja priča sa dermatitisom započela je sa mojih  šesnaest ili sedamnaest godina. I moram vam priznati sad kad se sjetim, nije bilo nimalo jednostavno, ponekad me je toliko umaralo i remetilo moj tinejdžerski život i sa sigurnošću mogu reći, poljuljalo me i usadilo mi mnoge kompleske i ne prihvatanje sebe.

Danas, mogu se zahvaliti dragom Bogu i mojoj mami koja je bila beskrajno uporna u namjeri da mi olakša i da svaka krastica ili promjena u mom jelovniku na koju sam reagovala prođe lakše i da je saniramo čim prije. Pisala sam vam da je moj dermatitis bio izražen jako na rukama, i na licu u predjelu oka odnosno kapka. Doslovno mi je koža na kapcima pucala te je bilo krvavo. Zakorene krastice sam pokušavala da prekrijem šminkom, ali to sada nikome ne bih preporučila niti bih sama ikada to više radila. Nisam sakrivanjem pomagala jer bi krastice naveče bile samo gore i sutradan još upečatljivije. Čini mi se da mi je u tom periodu smetalo sve. Od začina, limunske kiseline, vrele vode, stresa, naglih promjena vremena itd. Atopijski dermatitis je jako uporan. Ne odlazi tako jednostavno i probate bezbroj krema dok ne pronađete onu pravu i terapiju koja vam odgovara.

Atopijski dermatitis je hronična bolest i nije trajno izlječiv. Ima ga približni 4,4 populacije u Evropi. Ako govorimo o statistikama i brojkama, istraživanja kažu da 47% osoba koje imaju dermatitis osjećaju frustraciju, 39% osjeća stid zbog izgleda, 35% osjeća ljutnju zbog izgleda a preko 80% ljudi sa atopijskim dermatitisom ima problem sa spavanjem prije svega zbog svraba koji onemogućava kontinuiran san.

Ja sam imala problem sa snom. Budila sam se u noći jer sam osjećala zatezanje kože ili užasan svrab koji sam nekad u noći do te mjere osjećala da sam se ujutro znala buditi krvava jer sam zgulila sve krastice. Iskustvo koje ne bih poželjela nikome.

Danas kad me pitaju šta mi je pomoglo ja ne znam da kažem. Kombinacija svega. Mene kao mlade djevojke koja bez obzira na sve nisam odustajala od terapije, moje mame koja je imala nevjerovatnu snagu i trpila sve moje frustracije i suze i izgovaranje ” zašto opet imam ovo, smeta mi ” i tako dalje.

Jako mi je pomogla terapija, propisana od strane stručne osobe te AVENE proizvodi koje sam koristila od uljanog gela za tuširanje do umivalica i krema za lice. Pomoglo mi je strpljenje, ishrana, razni čajevi i domaći preparati. Pomoglo mi je vrijeme koje je potrebno kako za sve tako i za dermatitis ..

Septembar je mjesec u kojem se obilježava svjetski dan atopijskog dermatitisa. Imajte strpljenja i razumijevanja za one koji ga imaju i kojima jako utiče na stil života. Nije jednostavno stalno dobijati pitanja šta ti je to, jel to boli, kad će proći i jesi li išla doktoru.

Ako vi pripadate onima koji imaju atopijski dermatitis ili bilo koje drugo kožno oboljenje, ne čekajte nego idite doktoru. Znate da je moja preporuka sad i zauvijek dr. Tamara Jovović i njena ordinacija DermaZone. Mjesto iz kojeg nećete otići a da vam se ne pruži puna pažnja, briga i da ne dobijete tretman kakav  zaslužujete.

Do čitanja,

Emina