Provodim(o) li selflove?

Kad mi je pala na pamet ideja da počnem pisati blog, razmišljala sam o imenu. Htjela sam da to bude nešto što se tiče tema o kojima planiram da pišem, a ipak da bude i malo ” šire ” kako bih uklopila sve ono što mene zapravo i zanima. Self love je nekako bila najlogičnija ideja. Ja sam morala naučiti voljeti sebe u novoj fazi, sa novim izgledom moje kože i svim flekicama koje imam. Kako sam počela da živim ovaj način života i kako sam počela sebe da podsjećam stalno koliko je važno da se prihvatim, volim i cijenim više, shvatila sam da je toliko malih stvari u danu koje možemo – a ne radimo za sebe zapravo selflove. Ja sam ranije bila osoba koja nikada ne bi pomjerila izlazak, druženje, kafu iako se taj dan nisam osjećala dobro. Uvijek sam zanemarivala svoje unutrašnje glasove i potrebe. Potrebom za samoćom, odmorom, mirom i tišinom. Uvijek sam bila osoba koja je radila, puno radila i više poslova odjednom. Tako sam navikla i to me drži. Svoje obaveze pišem, na neke i ne stižem ali ih uklapam jer sve to volim. Sve je to nekako dio mene i moje potrebe da budem bolja svakog dana. Unazad nekoliko godina, naučila sam se da radim samo ono što meni odgovara. Ako mi se ostaje kod kuće, ostat ću. Ako mi se ne sjedi u nekom društvu i neću. Ako bih radije spavala 2h nakon posla a ne išla na neki dogovoreni ručak ili kafu, radije ću odspavati. I znate šta, jako je lijepo. Osjećate se korisnije u smislu da ste sebe i svoje vrijeme naučili cijeniti. Dugo mi je trebalo da dodjem do ovoga, ali sam zato sretnija, produktivnija i korisnija. Ako mojoj glavobolji prija mir, dobit će ga jer neću na silu izaći iz kuće.

Naučila sam se ne popunjavati tuđe vrijeme. Naučila sam se cijeniti svoje. Naučila sam se korisno provesti dan, pa čak i ako to znači gledanje serije nekoliko sati tokom vikenda. Spavam. Mirna mi je glava i duša. I to je selflove.

Naučila sam da je selflove otići isfenirati se svaki put kad mi se neda kosu oprati sama. Otići na masažu, tretman lica i sve druge tretmane bez da žurim ili osjećam krivicu jer sam se zadržala duže ili sam to vrijeme mogla provesti nekako drugačije.

Ja sam na pola puta. Još uvijek nisam naučila do kraja voljeti sebe i cijeniti sve ono što jesam. Jer znam da jesam i da mogu. Ali, neka to bude jedna od želja za ovu 2022. godinu. Biti važna sebi, najvažnija. Voljeti sebe, više od svega i svih.

Do čitanja,

Emina

* slika nastala na snimanju sjajnog projekta. Još jedna od stvari o kojoj ću pisati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *