Da li je ovo stvarni povratak?

Iako je i prošle godine novogodišnja odluka bila vratiti se pisanju, mom blogu i svemu onome od čega sam počela u ovom digitalnom svijetu, to se nije desilo. Dani su puni, brzi, pretrpani obavezama, poslom i projektima, a ja ponekad jednostavno trebam vrijeme za sebe, za mirnu glavu i reset.

Međutim, vođena pozivom na jedan event na kojem ću govoriti o vitiligu iz ugla nekoga ko je ovu temu aktualizirao i živio kroz nju, shvatila sam koliko mi nedostaje moj mali digitalni dnevnik. Pisanje me uvijek podsjeća na svrhu s kojom sam sve započela, a ta svrha nije nestala – samo sam je, čini se, nakratko ostavila po strani. Odmakla sam se od teme vitiliga gotovo nesvjesno. Okupirale su me druge teme, one koje su se prirodno nadovezale na moj rad i svakodnevni život. Iako nikada nisam prestala podizati svijest o vitiligu u svom okruženju i javno govoriti o njemu, izgubila sam onu glasnost s kojom sam započela. Sada osjećam potrebu da se vratim, da ponovo pričam priče, dijelim svoja iskustva i otvaram prostor za one koji traže informacije, podršku ili samo riječ razumijevanja.

U martu 2024. godine, sjedeći u svojoj kancelariji, stidljivo sam podijelila svoju ideju s kolegama Tajmom i Belminom. Njihova podrška i oduševljenje bili su prvi znak da sam na pravom putu. Kada sam ideju prenijela svom mužu i vidjela njegovu reakciju, znala sam da će ovaj projekat zaživjeti. Nekoliko telefonskih poziva kasnije, moja vizija počela je poprimati stvarne obrise. U junu iste godine realizovala sam svoj prvi samostalni projekat – “U različitosti je snaga” – s ciljem podizanja svijesti o vitiligu i obilježavanja Svjetskog dana vitiliga. Podrška koju sam dobila bila je nevjerovatna. Ljudi su pokazali koliko im ovakve inicijative znače, a ja sam često sebi govorila: „Wow, šta si napravila!“

Danas, dok se prisjećam tog trenutka i svega što je uslijedilo, shvatam da je vrijeme da se vratim pisanju. Da pišem za sebe, za vas koji ste još uvijek tu, i za sve one koji tek otkrivaju ovu priču. Možda nema mnogo onih koji svraćaju na moj blog, ali i ako postoji samo jedan čitatelj, vrijedi svakog napisanog retka. Želim da pričam o vitiligu, o izazovima, ali i o ljepoti koju donosi različitost. I o svemu ostalom što život nosi. A vi mi možete pomoći! Ako imate temu o kojoj biste voljeli da pišem, slobodno mi je pošaljite. Vaše ideje, pitanja i sugestije mogu biti inspiracija za nove tekstove i priče koje ćemo dijeliti.

Ponekad je zaista potrebno samo stati, prisjetiti se zašto si krenuo i jednostavno – nastaviti. Hvala vam što ste tu. 💙