Proslavljamo svjetski dan flekica ..

Da li vam se dešavalo da vam se ne sviđa vaš odraz u ogledalu? Da se probudite se nelagodom, osjećajem nekog neobjašnjivog pritiska, gubitka samopuzdanja i misli šta ako bude cijelo tijelo?  O vitiligu sam počela pisati prije dvije godine, imam ga godinu i pol dana duže. Od malenih flekica na rukama do sve više bijelih krugića svuda po tijelu. Vraćam se na prvu rečenicu .. sve sam to proživjela sa prvim saznanjem. Nimalo lijep osjećaj nije bio znati da je vrijeme da se naviknem na život sa flekicama koje su odlučile ukrasiti moje tijelo. Sad mislim tako – ukrasiti, tad nisam.

Život sa vitiligom je rekla bih jednostavan ako ga gledamo na tijelima drugih ljudi. Ne boli, ne peče, čak i ne izgleda tako ružno dok ga imate pod kontrolom. U bezbroj sam grupa aktivna, čitam iskustva svakodnevno i puno je onih koji se sa ovom autoimunom bolešću teško nose. Mentalno zdravlje mnogo ljudi je prilično narušeno i utječe na njih. Jednom sam napisala da ja svoje flekice ponekad volim, ponekad beskrajno mrzim. Razmišljam zašto su izabrale mene, šta ako se u određenom periodu mog života usljed promjene hormona prošire? Šta ako izazovu nešto drugo? A onda se vratim i pomislim, pa ja sam stvarno posebna. Naučile su me da više volim sebe, da u prvi plan ipak stavim sebe sa svim svojim kvalitetima. Da uživam u svakom danu koji mi je dragi Bog dao. Da vratim svoje ponekad poljuljano samopouzdanje.

Flekice mene uče svaki dan. Podsjećaju me da se na sunce ne izlazi bez faktora 50.  Tjeraju me da jedem zdravo, češće, ispravnije. Dobrodošlicu smo zajedno poželjeli inzulinskoj rezistenciji koja je čini mi se bila logičan slijed događaja, ali zahvaljujući kojoj se nikad nisam osjećala bolje. Natjerala me je da promjenim svoj nači ishrane, da razmišljam koje namirnice unosim u svoje tijelo, koliko, u kojem periodu dana ..

Vitiligo nije dosadan, samo je intenzivan. Pojave se flekice i ne nestaju. Ne postoji krema ili preparat koji će ih ukloniti. Bar ja nisam pronašla, a probala sam ih mnogo. Tjera vas da se naviknete na život sa njima, ali vas uči svaki dan i opominje. Pojavile su se kao opomena, poruka. Ti, tvoj život i tvoj mir. Ponekad bih voljela da sam znala da ih mogu spriječiti, ponekad mi je drago jer su me probudile, naučile da volim više sebe i da možda i zbog njih i sa stalnom borbom sama sa sobom ljudi primjete da rastem. Mentalno, a sve se vidi sa vana pa kažu da nikada nisam izgledala zadovoljnije i ispunjenije. I stvarno jeste tako.

Sretan nam dan bijelih flekica. Volimo sebe kakve jesmo, promovišimo selflove i svakog dana radimo na podizanju svijesti o istom.

Do čitanja,

Emina

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *