Godina je na izmaku, a ja imam prostor i platformu da je rekapituliram i podijelim svoju 2022. godinu sa vama. Ni od jedne godine ne očekujem previše, niti bilo šta mjerim ili započinjem sa početkom nove. Nisam praznovjerna i smatram da je svaki dan novi početak i prilika koju nam je On dao. Ustali smo živi, zdravi, sa krovom iznad glave uz sve što nam je potrebno. Nekako i ja i mnogi od nas ponekad zaboravimo i/ili se zaboravimo zahvaliti za sve ono što se nama podrazumjeva a nekome možda je velika želja. Dom, zdrava porodica, posao, prijatelji, partner.
Moja 2022. godina je možda i prva u moje 33. godine za koju sam rekla da je sve kako treba. Od noći kada je počela, do skoro evo posljednjeg dana. Bila je prepuna lijepih stvari, ljubavi, uspjeha mojih ali i moje porodice i prijatelja. Bilo je mnogo iskušenja, suza, straha i iščekivanja ali je sve bila velika lekcija i dobra škola za dalje.
Sami početak je bio divan. Radila sam, puno ali mi nije smetalo kao i uvijek. Uživala, dobro jela, putovala po Bosni i družila se sa dragim ljudima. Ostvarila divne saradnje na mojoj instagram platformi.. U februaru sam udala jednu od prvih prijateljica u mom životu. Moju Sunitu. I onda smo počeli odbrojavanje kada će na svijet doći njena mala Adna.
Bila sam u Budimpešti, imala jedno od ljepših putovanja u životu.
Mart u svojih prvih nekoliko dana nije obećavao, ali sam znala da me dobre stvari čekaju i da će sve biti kako želim jer to zaslužujem. U ovom mjesecu sam plakala, brinula se, bila tužna ali sam vjerovala da On za mene bira najbolje. Otputovala sam u Francusku, maleni grad Poitiers, poslovno. Naučila mnogo toga i samu sebe iznenadila sa hrabrošću na koju nekad zaboravim da je imam. Posjetila sam Pariz, koji je dugo bio na listi gradova koje sam htjela posjetiti. Ako ćemo iskreno, Pariz je bio moj san. I u ovoj 2022. mi se ostvario. Iako, ne baš na način koji sam htjela i nisam bila u potpunosti impresioriana. Tako da, Parizu ću dati novu priliku.
Mjeseci poslije su prolazili u različitim raspoloženjima pretpostavljam kao i kod svakoga. Družila sam se, slavila rođenja beba svojih prijateljica, rođendane, petice u školi. Bilo je mnogo smijeha, poslovnih prilika, saradnji. Radila sam, puno. Trudila sam se i borila sam. Nisam zapostavljala svoje ni fizičko ni mentalno zdravlje.
Mjesec august je promjenio moj život. Dobila sam novu ulogu i postala sam supruga čovjeka kojeg volim, koji mi je beskrajno pomogao, dao mi ogroman vjetar u leđa za sve moje i najmanje snove. Riješio razgovorom i moje najmanje brige.
12. august je bio emotivan, intiman i lijep.
26. august je bio nestvaran. Pokazao mi kakvu najbolju prijateljicu imam, kumu, sestru. I svih 17 meni prevažnih, najboljih žena oko mene. Imala sam djevojačko večer za pamćenje. Svaki detalj, poklon, slatkiš, pjesma bila je za mene. Zbog mene. Moja Lela je pokazala zbog čega smo drugarice od naše 15te godine i zbog čega naše prijateljstvo traje. Jer me voli, jer je volim. Bez interesa, razmišljanja, preračuvanja i kalkuacija.
31. august je bio dan o kojem sam sanjala. Sve o čemu sam ranije maštalaa i mislila da želim, tog dana sam promjenila i uradila onako kako mi srce kaže. Sašila vjenčanicu u kojoj sam znala da ću se osjećati posebno. Niti jedna ona iz mašte od ranije nije bila za mene. Htjela sam ovu, drugačiju, svoju. Htjela sam oko sebe ljude koji se iskreno raduju našoj sreći bez i jednog trenutka loše namjere ili pomisli. Htjela sam one koji će nazdraviti našoj sreći. I htjela sam najbliže članove porodice. Htjela sam veličanstveno malo vjenčanje koje sam imala. I sve bih isto ponovila.
Ovaj dan mi je pokazao koliko sam cijenjena na svom poslu. Oboje. Dobili smo zabavu za pamćenje. Nekome ne bi bilo drago proslaviti vjenčanje na poslu, ja sam se osjećala kao u svojoj kući. I imala sam dernek za pamćenje.
Septembar je bio rezervisan za odmor. I od lijepog povremeno trebamo odmoriti.
Oktobar je mjesec kad sam rođena i kakav god da da bude, za mene je najdraži. Sve što je slijedilo poslije, bilo je povezano sa puno posla, puno iskrenih osmijeha i oni koji su mjesecima poslije slavili naše zadovoljstvo. Pokazivali koliko sam/smo im važni/a.
Otvorila sam rokovnik koji sam počela pisati u januaru 2022. godine i vidjela da sam od šest novogodišnjih odluka ispunila pet. PET. PET.
Nisam sigurna da mi se to desilo ikada. I onda sam shvatila da je disciplina i jaka volja ključ svega.
U ovoj godini sam počela sve što sam htjela a dugo odgađala. Iz raznih razloga. U ovoj se ostvario moj mali san koji će rasti sigurna sam u narednoj i tada ću o tome pičati.
2022. godina me je naučila da svoju sreću, uspjehe i zadovoljstva čuvam za sebe i mali krug mojih velikih ljudi.
Naučila me je da mogu. I više od onoga što mislim. Naučila me je da budem svjesna sebe i svojih kvaliteta, znanja i upornosti. Naučila me je da budem svjesna koliko ljudi oko mene me cijene i poštuju. Žele mi dobro. Naučila me je da sve što je loše prođe, da se svako odricanje i trud isplati. Da su strahovi u nama i da ih se mogu riješiti. Naučila me je da i ono što nisam, mogu zavoljeti ako želim. Naučila me je da stanem, osvrnem se oko sebe i zahvalim Mu se.
Od 2023. godine ne želim ništa više od onoga što zaslužujem. Želim zdravu majku i oca. Želim da porodica mog brata bude dobro i zadovoljna. Da moja Una raste i dalje u pametnu i dobru djevojčicu. Želim da moj dom i dalje bude miran i moja sigurna zona. Želim da djeca mojih prijateljica budu zdrava i vesela. Da moje prijateljice nastave nizati uspjehe i ostvarivati svoje snove.
Želim da moj san raste i da se ove male želje koje imam ostvare, kada On bude rekao da je pravo vrijeme.
Hvala Vam a znate ko ste.
Hvala svakom poslovnom partneru koji je izbarao mene i dao mi svoje povjerenje.
Hvala Ti na svakoj blagodati i stanju. Iz svega sam naučila puno.
Sretna Vam nova godina ljudi!
