Author: emina

Već neko vrijeme imam nekoliko spremnih postova za svoj blog i kada dođe vrijeme za objavu teško mi je da se odlučim koji će prvi biti spreman za čitanje. Za danas sam izabrala temu koja je jednako važna kao i sve koje sam do sada obradila i planira da obradim a tiče se onog što je u nama. Koliko puta ste čuli rečenicu ” Ono si što nosiš u sebi” ? ” Ono si što jedeš” ? ” Ono si što izgovaraš” ? E pa danas ćemo da pričamo o tome šta to nosimo u našem organizmu, da li smo zapravo ono što je možda u našem genetskom kodu zapisano? Nedavno sam gostovala u jednoj televizijskoj emisiji i ispričala sam svoje iskustvo kada je u pitanju ishrana i moj strah od onoga na šta me upozorila Dr. Aida Saračević koja je moja sagovornica u ovom postu.
Ono u čemu je meni dr. Aida pomogla jeste da me natjerala da razmišljam o posljedicama loše hrane, manjka tečnosti, loših navika koje trajno utiču na moj organizam a da ih u ovom trenutku možda nisam ni svjesna. Upravo zbog toga, moje prvo pitanje za dr. Aidu Saračević bilo je koliko ne znamo o našem organizmu?
Dr. Aida Saračević: Ljudski organizam i dalje podsjeća na svemir. Ima još toliko toga nepoznatog I neistraženog u ljudskom organizmu. DNK je dio tog spektruma. Evo jedan primjer, naša DNK sadrži tri milijarde nukleotida (molecule od kojih je DNK napravljena) od toga samo 1.2% je ono što mi nazivamo kodirajuće odnosno ono što je potrebno da se ljudski organizam formira. To je malo više od 21 000 gena. Dakle postavlja se pitanje šta je sa ostalih 98%? Zašto je tu ako se ne korisiti? To su pitanja na koja tražimo odgovore. Mi još nemamo odgovore na sva pitanja. Znamo dosta ali ne sve. Dakle i dalje istražujemo mnogo toga nepoznatog. Ali ono što bi trebala biti motiviacija je želja da to znanje primjenimo najprije u svrhu predikcije a ako to nije moguće onda za dijagnosticiranja I odredjivanja terapije.
Puno puta smo čuli to je do genetike, genetski, naslijedila si, kreni od sebe itd. Da li je to tako?
Dr. Aida Saračević: Postoje dvije vrste genetskih utjecaja o kojima govorim, jedne su one koje dolaze od našeg genetskog materijala koji smo naslijedili od naših roditelja I koji nosimo u svim našim ćelijama I koji definitivno utječe na sve naše tzv fenotipske karakteristike (boja kose, kože, oči, fiziička gradja, predispozicije za odredjena oboljenja itd.) Medjutim, u posljednjih 10 godina počela je masovna analiza još jednog seta gena koji nosimo u našem organizmu I on dolazi od mikroorganizama koji žive na I u našem organizmu. Na primjer, na našoj koži, sluznicama, stomaku itd. Mi to kolektivno zovemo mikrobiom (eng. Microbiome), dakle kolekcija svih mikroorganizama (bakterija, virusa, parazita…) koji žive na I unutar našeg tijela. Svaki mikroorganizam ima svoj genetski kod. Kako bi identificirali mikrorganizme mi (ovdje mislim na molekularne geneticare kao sto sam ja) radimo nešto što se zove sekvenciranje. Sekvenciranje je molekularna metoda koja nam dozvoljava da identificiramo odnosno pročitamo kod jednog organizma. Bilo da se radi o mikroorganizamu ili organizmu čovjeka. Mi danas znamo koji su to mikroorganizmi koji žive u glavnom u simbiozi sa našim organizmom. Najviše mikrorganizama je u tzv gut microbiome (odnosno mikrobiomu gastrointestinalnog trakta). Dakle mi hranimo bakterije u našem stomaku. Ukoliko je mikrobiom balansiran što znači da ga hranimo zdravim hranama I u dovoljnoj količini on nam pomaže da varimo hranu, razgradjujemo odredjene hrane za koje mi nemamo odgovarajuće enzime, stvaraju nutriente koji su nam potrebni za obavljanje funkcija u ćelijama kao i imunog sistema. Kada su bakterije u disbalansu dolazi do raznih poteškoća koje mogu početi kao blaže ali vremenom postaju ozbiljnije po čovjekovo zdravlje. Dakle mi ovdje govorimo o još jednom organu koji je otprilike 1-3% ukupne tjelesne težine I koji je dio gotovo svih fizioloških funkcija u organizmu kao što je varenje hrane, funkcije imunog sistema, metaboličke funkcije, ponašanje itd. Interesantno je spomenuti da mi kada pričamo o ponašanju I načinu kako se nosimo sa stresom najčešće mislimo na mozak I na centralni nervni sistem kao ključnog I on jeste uključen ali ono što vjerujem većina nas ne zna jeste da je mikrobiom veoma važan faktor koji utječe na naše ponašanje. Jedan gen ili bakterija definitivno nisu dovoljni da odrede ponašanje nego set gena doprinose odredjenom ponašanju uključujući utjecaj mikrobioma. Primjera radi, 90% hormona sreće (serotonin) je proizvedeno u gastrointestinalnom traktu a ne u mozgu. S tim u vezi možete zamisliti koliko je prehrana odnosno vrsta hrane koju konzumiramo bitna. Jer ona direktno utječe na stvaranje hormona sreće I shodno tome utječe na naše raspoloženje kao npr. da li smo sretni, depresivni itd.

Nakon ovih odgovora, postavlja se pitanje šta mi znamo o genetici?
Dr. Aida Saračević: Pod genetikom mislimo na DNK odnosno segmenta DNK koje nazivamo geni. Ukratko I pojednostavljeno, DNK je set instrukcija sa svim infromacijama potrebnim da se formira jedan organizam i njegove funkcije. S tim u vezi sve one predispozicije koje imamo su definitivno povezane sa onim što smo naslijedili od naših roditelja. Kada kažemo “sve je u genetici” to je tačno ali još uvijek ne možemo pretpostaviti koje ćemo tačno karakteristike naslijediti jer je kombinacija gena za svakog od nas jedinstvena i drugačija od kombinacije naših roditelja. Genetika definitivno zauzima ključno mjesto kada su u pitanju fizičke, pa I psihičke karakteristike odnosno sposobnosti. Medjutim neophodno je kazati da sama genetika ne odlučuje krajnji ishod fizičke sposobnosti odnosno da li će jedna osoba doseći svoj maksimum uz naslijedjenu predispoziciju ovisi I o vanjskim faktorima. S time u vezi genetiku odnosno sam genetski kod odnsosno DNK možemo posmatrati sa dva nivoa. Prvi nivo je nivo DNK molecule kompozivije gena koje ona sadrži a koje smo naslijedili od naših roditelja. Drugi nivo je nivo interpretacije. Taj segment je pod utjecajem vanjskih faktora kao što su okolina u kojoj smo rodjeni, aktivnosti kojima se bavimo, hrana koju konzumiramo, zrak koji udišemo, iskustva kroz koja prolazimo itd. Dakle sve ono što je dio svakodnevnog života utječe na to kako će se segmenti DNK interpretirati.

Iskreno se nadam da je ovaj razgovor sa dr. Aidom Saračević pomogao i Vama. Da naučite nešto novo ili jednostavno se zapitate koliko pravilno hranimo sebe. Hranom, ljudima, mislima, djelima..

Do narednog čitanja,
Emina

Od kako sam počela da pišem blog pa do danas, šaljete mi poruke sa različitim iskustvima i problemima na koje nailazite kada je u pitanju koža, dermatitis, vitiligo, neka druga kožna oboljenja pa i mentalno zdravlje. Ja sam odlučila da ću sve teme obraditi pojedinačno, neke možda i ponoviti na drugačiji način ukoliko to bude potreba i Vaša želja naravno. Nedavno sam razgovarala sa djevojkom koja ima dermatitis jednako dugo koliko i ja, nažalost ona ima blage periode stagnacije i prisutan je skoro pa uvijek na njenom licu. S obzirom na to da se radi o djevojci u ranim dvadesetim godinama, osjeća se loše jer ponekad ni šminka ne uspjeva da prekrije cvrenilo, puder preko kože koja se ljušti ne izgleda lijepo a na kraju nije ni pametno puderom zatvarati pore i nanositi ga na ” oštećenu ” kožu.

Ja sam ove sve probleme imala. Ranije sam pisala da je moj dermatitis bio u nekim periodima najviše na licu i vrlo vidljiv i stvarao mi je užasnu nelagodu pa i stres. Samim tim, širio se i na druge dijelove mog tijela. Najgori period mog dermatitisa na licu bio je u srednjoj školi. Većina nas se tad počela šminkati i ja sam imala ogromnu želju da sve te nedostake i tu kožu koja nije lijepa na izgled sakrijem puderom. Sjećam se da sam tad od rodice iz Amerike dobila paket pun skupe markirane kozmetike i koristila sam je tada više nego inače. Dermatitis sam uspjela sakrivati, ali kada bih šminku navečer skidala lice je bilo sve gore. Niko mi nije mogao objasniti da to ne treba da radim, da time više pravim štete, ali pogledi mojih vršnjaka, pitanja i ponekad ismijavanja su me tjerala da teškom šminkom pokrivam ono što sam trebala da liječim na drugačiji način. Vremenom sam nekako shvatila da je puno važnije da lice saniram, izliječim nego da se osjećam loše jer neko misli da to izgleda ružno. S obzirom da sam u tom periodu imala jaku terapiju kortikosteroida lice sam brzo sanirala ali ono što me je uvijek pratilo jeste suho lice, sklono ljuštenju ukoliko kožu ne hidriram na pravi način, ne koristim kreme i pudere koji su namjenjeni isključivo za suhu i osjetljivu kožu. Mijenjala sam, tražila, savjetovala se i vrlo često griješila pri izboru pudera ili bb kreme.  Tokom godina koje sam radila na televiziji moje lice je tretirano jako teškom šminkom i puderima i svaki dan nakon emisija i snimanja morala sam da detaljno čistim, hidriram, koristim različite maske kako bih nahranila svoju kožu. Neke posljedice su ostale, te zbog toga sam redovna koje moje dermatologinje kako bih riješila i najsitnije probleme na licu. U ovom postu sa Vama želim da podijelim iskustvo korištenja BB kreme koju mi je preporučila prijateljica. Prvi put kupila sam je u apoteci i čitala puno o brendu koji je do tada za mene bio nepoznat. Radi se o Jane Iredale BB kremi koje je minrealna BB krema sa snažnim svojstvima za njegu kože. Ono što je meni fascinantno bilo jeste fotografije koje sam kasnije dobila od predstavnika kompanije koji zastupaju ovaj brend odnosno Antonio Cosmetics Trade, jeste da ova BB krema ima nevjerovatnu prikrivenost čak i vitiliga J . Kremu kada nanesete na lice koži vraća blistavost i sjaj, bez imalo pretjerivanja. Dovoljno je da čistim pristima nanesete kremu na dijelove lica i vrata i lagano razmžete prstima ili četkom za šminkanje. Ja sam probala i puder u prahu iz iste linije, naravno ispunio je sva moja očekivanja tako da ga nanesem vrlo malo preko BB kreme. Moja preporuka je i hidratantni sprej iz iste linije koji koristim kao fiksator za šminku ili jednostavno kada je mom licu potrebna svježina.

Ono što je jako važno jeste njega Vašeg lica prije i poslije korištenja šminke, bez obzira na to da li je Vaša koža osjetljiva ili nije, imate neki problem sa licem ili ne. Nikada nemojte zaspati sa šminkom na licu. Trudite se da lice dobro i detaljno očistite prije spavanja.  Istražujte šta Vašem licu odgovara, koristite maske kupovne ili jednostavno napravite ih sami kod kuće. Pustite kožu da diše, ne koristite tešku šminku i jake pudere. Posjećujte dermatologa redovno i ukoliko ste u mogućnosti na tretmane lica otiđite bar jednom u mjesecu.

Do slijedećeg čitanja,

Emina

• 

• 

• 

Kada sam prvi put dobila dermatitis ležala sam u bolnici ( u nekim ranijim postovima pisala sam o užasnim krasticama koje sam imala) te je briga o dermatisu bila u potpunosti u rukama ljekara na UKCS. Nakon toga, dobila sam preporuke za preparate i kreme kojima bi trebalo da tretiram svoju kožu od kupki pa do krema za lice. Savjetovala sam se i sa drugima koji imaju sličan ili isti problem i uglavnom su dva – tri brenda dermakozmetike bila u samom vrhu preporuka. Prve kreme koje sam probala su bile AVENE i od tada do danas ih koristim. Istina, u ovih desetak godina koliko imam problema sa kožom probala sam i mijenjala preparate ali bih se uvijek na kraju vratila AVENE proizvodima jer su jedini koji su moju kožu mogli smiriti i dovoljno nahraniti.

Ono što sam ja probala i definitivno preporučujem jeste ulje za čišenje kože, zatim krema za tijelo, krema za lice, gel za umivanje, micelarna voda te termalna voda od AVENE  koja je uvijek samnom posebno u toplijim danima.

S obzirom na to da sam alergična na sulfat, nikl te tečni sapun, od tada sam počela da koristim sindet koji nježno čisti suhu kožu koja je sklona atopijskom dermatitisu ili svrbežu što je posljedica suhoće kože. Nježna je baza bez sapuna.

Uz sve preparate, jako je važno da ukoliko imate atopijski dermatitis brinete i o drugim stvarima. Neke sam možda spominjala ali to jeste prije svega ishrana. Osobe koje imaju atopijski dermatitis ne bi trebalo da jedu ljutu i začinjenu hranu, kiselu, gazirana pića, puno slatkiša te svakako temperatura vode kojom se kupate ne bi trebalo da bude visoka. Ja sam sve ovo radila, i naravno griješila. Bilo je perioda kada sam pazila i to su bili obično periodi kada dermatitis bude jako upaljen pa se svim silama trudim da isti smiri i onda su kortikosteroidi nešto čime moram tretirati kožu ali čim bi se situacija sa kožom popravila ja bih nastavila da uživam u svemu nabrojanom. Kroz godine naučila sam se da smanjim sve što mi smeta. Začinjenu hranu jako volim i jedem je i danas ali ne često i puno, gazirana pića skoro da ne pijem više ali popijem kada mi se baš pije ono koje volim najviše. Sa vodom nikako da naučim. Kupam se skoro pa vrelom i nadam se da ću i tu naviku uspjeti promjeniti.

Što se ostatka njege moje kože tiče, pored navedenih proizvoda kojima najviše vjerujem, koristim prirodna ulja, pilinge i prirodne kreme za njegu lica. Ovi proizvodi ne spadaju u dermakozmetiku ali su namjenjeni suhoj i osjetljivoj koži. O njima ću pisati u nekom od narednih postova.

AVENE ove godine slavi 30. godina svog postojanja i ukoliko do sada niste probali njihove proizvode, posjetite moj instagram profil i učestvujte u nagradnoj igri i osvojite vrijedni poklon koji je za Vas pripremio tim Eauthermal Avene BiH.

Do narednog čitanja,

Emina

Toliko divnih poruka svakodnevno dobijam od Vas, da jednostavno jedva čekam da pišem i objavim novi post. Ne želim da budem dosadna, tema neće nestati a Vi nadam se da će te me čitati još dugo. Ovaj put odlučila sam da pišem o alergijama. Proljetnim ali i o svim drugim vrstama alergija. Prije svega naravno, pisat ću o ovim sa kojima sam se ja susretala i susrećem i dalje nažalost a i ovaj put sam tražila savjete i mišljenja stručnjaka. Ja sam jako sretna što ovaj post pišem u suradnji sa mojom prvom drugaricom iz osnovne škole koja je već tada znala da želi po uzoru na svog brata da postane doktorica. Jedan period smo se razdvojile s obzirom na to da sam se ja odselila u drugi dio grada, potom studij i život kako ide, ali nikad se nije prekinula naša veza i odnos da se čujemo jednom bar u mjesec dana. Prva je uvijek bila kada mi je trebao bilo kakav zdravstveni savjet kroz sve ove godine, a vrlo često me je dočekivala u Hitnoj pomoći kada sam imala jake napade alergije. Ona je doktorica Amila Feto. Amila je nakon završenog medicinskog fakulteta dobila priliku da radi u Hitnoj Pomoći KS te se veliki broj puta imala priliku susresti sa pacijentima koji su imali jake napade alergije.

Dr. Amila Feto: U Hitnoj pomoći sam radila tri godine, od cega sam 98 % radnog vremena bila na terenu i susretala se bas sa raznovrsnim dijagnozama. Mogu reći da smo često intervenirali bas kod alergijskih reakcija, pogotovo u proljetnom i ljetnom periodu. Bili smo pozivani često na neke vrste izleta, vikendica gdje su ljudi imali najčešće alergijske reakcije. Također znatan broj takvih istih alergijskih napada je bio dovođen u ambulantu ZHMP. Između ostalog, ti si bila moj pacijent u istoj toj ambulanti sa mogu reći poprilično opsežnom alergijskom reakcijom. Ordinirali smo ti terapiju kako vensku tako i kiseoničku potporu. Srećom, svaki put si bila dobro poslije te iste alergijske reakcije, ali ljudi definitivno trebaju biti oprezni, pogotovo ko je sklon alergijskim reakcijama.

U ranijim postovima sam Vam pisala kada su počele moje prve alergije. Na početku su se manifestovale kroz blage osipe koji su vremenom postajali sve veći, češći i jači, kroz otok očiju, usana, ponekad cijelog lica doslovno, kroz gušenje od kojeg sam ponekad imala i napade panike. Prvi alergotestovi koje sam radila pokazali su da sam alergična na grinje, polen trava itd. Međutim ja sam vrlo često reagovala na hranu. I to periodično. Ponekad mi zasmeta banana, ponekad krompir, ponekad potpuno nešto drugo i tad sam počela da vodim dnevnik svoje ishrane te da pokušam pratiti. Jedino što sam primjetila u tom periodu jeste da su alergije najčešće za vrijeme mentsrualnog ciklusa, kada je imunitet oslabljen te kada sam pod stresom ili sam umorna. Ljudi generalno ne znaju mnogo o alergijama. Izumaju ih olako i ne pridaju veliki značaj istim. Samo oni koji imaju alergiju bilo proljetnu ili bilo koju drugu, znaju koliko uporne, dosadne, stresne ali i opasne znaju biti.

Dr. Amila Feto: Alergije mogu biti opasne po život. Dovoljno je to reći. Ukoliko se ne pruži pravovremena pomoć nastaje anafilkatički šok i pacijent može završiti fatalno. Uvijek kažem svojim pacijentima da se ne šale, već da se paze, na vrijeme popiju svoju potrebnu terapiju, ne izlažu se ukoliko je to naravno moguće te da ne čekaju ukoliko se počnu javljati simptomi u vidu osipa, teškog disanja, otečenih usana, nesvjestice i sl.

Ja sam alergije kontrolisala i dalje kontrolišem tabletama za alergiju. Povremeno sam ih mijenjala, obavezno koristim i kalcij ( obično Cac500 ili Cac1000) a kada imam jaku alergiju ili napad gušenja, tada ne može proći bez kortikosteroida, povremeno uz kisik i infuziju. Svaki put kad bih otisla u svoju ambulantu ili Hitnu Pomoć, prvo pitanje je bilo jačate li imunitet ili koristite li nešto za jačanje imunitet. Ja sam povremeno bila nemarna, zaboravljala na sebe, na važnost jačanja imuniteta, zdrave ishrane itd. I upravo zbog toga su moje alergije bile česte i užasne.

Dr. Amila Feto: Jak imunitet i organizam se lakše izbore sa alergijom. Zašto? Zato što zdrav i uravnotežen imuni sistem čini jedan od osnovnih preduvjeta za zdravlje čovjeka generalno. U slučaju poremećaja u njegovu radu, mogu se razviti mnoge bolesti. Jedan od njih je i alergija, nesrazmjerno burna reakcija pri susretu s tvarima koje imuni sistem prepoznaje kao štetne i nastoji se od njih odbraniti. Zato je važno jačati odbrambeni sistem organizma i izbjegavati sve što slabi imunitet.Do alergije, odnosno alergijske reakcije, najčešće dovode alergeni okoliša (egzoantigeni). Neke alergene udišemo, druge uzimamo hranom, treće unosimo u organizam kao lijekove ili je riječ o ubodu nekih insekata. Alergija počinje izloženošću alergenu preko disajnog sistema, digestivnog sistema ili kože, nakon čega se pokreće serija događaja koji kreiraju alergijsku reakciju. Čak i ako ste udahnuli neki alergen puno puta prije i niste imali teškoća, u jednom trenutku iz nekog razloga tijelo ga počinje prepoznavati kao uljeza, “proučava” ga i priprema se da prilikom sljedeće izloženosti proizvede specifična antitijela (tipa IgE), posebno kreirana za njegovo otkrivanje. U tom trenutku možemo reći da ste senzibilizirani. Nakon sljedeće izloženosti vaš imuni sistem kreće u akciju, a antitijela to prepoznaju i vežu na sebe alergen. Potom se vežu na mastocite koje nalazimo u tkivu disajnog sistema, crijeva i drugim mjestima u tijelu, nakon čega se iz mastocita u krv oslobađaju određene hemijske supstance, prije svega histamin, koji je odgovoran za većinu simptoma alergijske reakcije.

Bitna je i dužina izloženosti alergenu. Kod alergičnih osoba, dakle, postoji prag tolerancije, to jest s određenom dozom izloženosti tijelo se može nositi, ali u jednom trenutku posustaje i imuni sistem je potaknut na napad.

Kad sam shvatila ozbiljnost svog stanja i alergija, potpuno sam se posvetila tome odnosno jačanju svog imuniteta, trudila sam ( to i dalje radim) da moja ishrana bude zdravija, da u svoj organizam unosim dovoljno tečnosti te da pažljivo biram dodatke prehrani. Opet se vraćamo na to da su prirodni proizvodi važni, te da na njih trebamo obratiti posebnu pažnju. Dr. Amila nam je za sami kraj razgovora dala neke preporuke i savjete.

Dr. Amila Feto: Moje preporuke prije svega kao doktora bi bile da se utvrdi uzrok alergije-šta izaziva alergiju, te da je pacijent upoznat i samim tim spreman na moguće posljedice ukoliko dođe do susreta sa tim istim alergenom. Uspostavljanje odgovarajuće terapije koja bi bila od pomoći, i koja bi sprječila veće, neželjene reakcije. Dalje, gradnja imuniteta tokom čitave godine, s naglaskom na intezivniju predanost  s početkom godine, neka dva do tri mjesca prije samog proljeća. Ishranu obogatiti povrćem, voćem, vlaknima. Od suplemenata obavezno uključiti neke od multivitaminskih pripravaka. Također naglasila bih upotrebu probiotika jer se 80% našeg imuniteta krije u našim crijevima. Zatim tu je Kalcij kao obavezna terapija jer smanjuje propusnost kapilara i tako ublažava alergijsku reakciju. Uz kalcij, dobro je uzimati i vitamin C koji učinkovito smanjuje nivo gore spominjanog histamina što ga tijelo proizvodi kao odgovor na alergiju te koji uzrokuje kihanje, suzenje očiju, začepljenost nosa i slične reakcije. Ulje crnog kima-dokazan kao jako dobar alternativni lijek u borbi protiv alergije, divlja borovnica itd. Naglašavam da sam zato da se uvijek prvo pokuša pronaći lijek u prirodi jer smatram da u prirodi postoji lijek za mnoge bolesti.

Ja sam nakon nekoliko jakih napada svoje alergo testove ponovila i pokazalo se da sam alergična na nikl, najviše nikl iz hrane, te sulfat u kozmetici. Također, smeta mi kravlje mlijeko ali ne do te mjere da ga u potpunosti moram izbaciti iz ishrane, jednostavno samo dozirati konzumiranje. Alergije iscrpljuju, proljetne posebno. Stvaraju osjećaj straha i nesigurnosti jer aspolutno nikad ne znate kada možete dobiti napad ili osip. Ja uvijek sa sobom imam svoje tablete i kalcij. Kroz godine sam naučila da ne paničm, da kontrolišem i da se sa njima borim. Iskreno se nadam da će vremenom u potpunosti nestati te da će se moj organizam izboriti. U nekim od narednih postova ću Vam ispričati šta je meni pomoglo a tiče se pravilne i prirodne ishrane i preparata, kao i gdje sve možete nabaviti.

Do slijedećeg čitanja, pratite dr. Amilu na njenim društvenim mrežama te potražite savjet ukoliko Vam je potreban.

Emina

Kad sam se odlučila na pisanje bloga sebi sam zapisala nekoliko tema koje ću obraditi za početak pa vidjeti kako sve to funkcjoniše. Od tih zapisanih tema, do sada sam samo pisala jednu a to je uvod i razgovor sa dermatologom za koji sam znala da mora i treba da bude na blogu jer kao što sam nekoliko puta navela, kakav god problem zdravstveni da imate od svega je najvažnije da se konsultujete sa stručnjacima. Svi moji drugi postovi su nastali spontano i kao rezultat razgovora sa Vama koji čitate selflove. Jako mi je drago zbog toga jer se nisam nadala velikoj podršci, velikom broju poruka koje su kako one koje ohrabruju mene tako i one kojima mi poručujete da sam ja ohrabrila neku od Vas. Sve zapisane teme ću naravno  u nekom narednom periodu i obraditi, ali na ovu sam se odlučila prije svega zbog nekoliko upita vezanih za njegu kose jer djevojkama se dešavao i dermatitis i vitiligo u kosi, pa su sjede dlake vrlo česta pojava. Dermatitis u kosi na svu sreću nikad nisam imala, vitiligo još uvijek nije ( i nadam se da neće) stigao do mog lica ali sam jedno vrijeme imala problem sa rastom i gustoćom kose. Generalno, nikad se nisam mogla pohvaliti jako gustom kosom ali sam oduvijek imala kosu čija je dlaka tanka ali je ima dosta. Oduvijek je bila jako ravna te bilo koji pokušaj uvijanja ili nešto tome slično nije bilo moguće. To najbolje zna moja frizerka Azmira koja se silno potrudi da imam divne lokne čiji je rok maksimalno 20minuta. Obično dobijam upite za boju moju kose ili tretiranje iste, ali sam nedavno uz razgovor sa jednom djevojkom saznala da je dermatitis jako uticao na njenu kosu, koja je čak počela i da opada s obzirom na to da je njen dermatitis bio jako rasprostranjen u kosi, iza ušiju, iznad obrva i jednom dijelu lica. Moja kosa je jedno vrijeme užasno opadala i vrlo često djelovala iskidano koliko god da sam se trudila da je njegujem. To sam pripisavala čestom pranju  ( svaki drugi dan), peglanju i zbog čestog farbanja kose. Nakon alergo testa koji je pokazao da mi  između ostalog smeta i sulfat, kosu sam počela da njegujem i perem šamponima bez sulfata, parabena i silikona. Maske koje stavljam su prirodne pravljene te nakon feniranja nanosim ulje na vrhove koji su obično oni koji su najviše oštećeni. Ko god od Vas ima problema sa dermatitisom u predjelima koje sam nabrojala, obavezno treba da iz upotrebe izbace klasične šampone, posebno šampone protiv peruti. Oni nam donose više štete nego koristi.

Pored prirodnih šampona i maski za kosu, ja sam prije otprilike godinu dana otkrile dražeje MERZ koje su dodatak prehrani sa vitaminima. Namjenjeni su umornoj koži ( kakva je moja ), lomljivim noktima ( moji bez gela ne rastu) i kosa koja nema sjaj i jednostavno ne raste. Jedan period sam bila uporna i pila ih redovno, nisam vidjela napredak pa sam odustala i onda sam u frizerskom salonu vidjela djevojku koja ima divnu dugu njegovanu kosu i preporučila mi je MERZ i istakla da moram biti uporna. Moja kosa još uvijek nije onakva kakva bih htjela da bude, ali evidentan je napredak prije svega u kvaliteti, ne lomi se,  imam volumen i dlaka je puno sjajnija i čvršća.

Na svom blogu nikad neću pisati niti preporučivati nešto što nisam probala i nešto za šta nisam sigurna. Zanimalo me i mišljenje žena na mom instagramu i očekivano, bila su podjeljena. Postoje one koje su MERZ koristile i apsolutno nisu vidjele napredak, postoje i one koje su odušvljene i kažu da im je kosa, ali i koža i nokti puno ljepši, čvršći i kvalitetniji. S obzirom na svu podršku koju sam dobila a nisam joj se nadala u ovolikom broju, odlučila sam da neku od Vas nagradim sa poklonom paketićem MERZ koji sadrži dražeje kosa/koža/nokti, te novi proizvodi odnosno collagen i hyaluron krema u pjeni za lice.

Sve što treba jeste da posjetite moj instagram profil @inoeea i nastavite čitati selflove.ba

Do slijedećeg čitanja,

Emina

S obzirom na to da sam započela temu mentalnog zdravlja koje itekako utiče na nas i sva oboljenja pa i kožna, odlučila sam da ovaj post bude vezan za dermatitis i kako stres utiče na isti. Na samom početku odnosno u uvodnom postu na mom blogu pisala sam vam kako je zapravo počelo sa mojim kožnim oboljenjima i koliko je stres, nervoza, negativna energija uticala na iste i njihovo širenje. Svaki put kad bih doživjela neki stres ili bila u stresnoj situaciji, dermatitis se naglo pojavljivao. Prvo obično krene alergijiski osip a onda dermatitis koji pogoršam češkanjem i dodatnom unutrašnjom nervozom koju nisam mogla kontrolisati. Dermatitis je ružan na izgled i vrlo često bolan posebno ako se pojavljuje ( a većini se i pojavljuje) na mjestima na tijelu na kojem je koža mnogo tanja. Recimo, meni se vrlo često znalo desiti da se dermatitis pojavi na kapcima očiju, pukne i izazove krvarenje. Tako i na drugim dijelovima tijela. Sam pogled u ogledalo u takvom stanju stvara stres i nervozu.  Zašto sam rekla da je mentalno zdravlje važno? Zato što svojom glavom možemo kontrolisati i svoje zdravlje. Sami sebi možemo reći okej, pojavio se i proći će. Reagovati na vrijeme sa preparatima za koje znamo da nam pomažu. U većini takvih situacija ja sam bila paničar. To je pomješan osjećaj straha, nervoze, nekog osjećaja zašto se ovo dešava meni do toga da sam ponekad mislila da nikad neće proći. Sjećam se jedne situacije ( nakon koje sam i bila u bolnici) došla sam kući, skidajući farmerke sam ” otkinula ” sve ranice odnosno krastice koje je dermatitis napravio. Moje noge su kompletne bile krvave. Ne moram Vam pričati o bjesu, nervozi, histeriji koju je je ovo izazvalo u meni. To mi nije pomoglo naravno. Pomogli su mi ljekari i pravilan tretman.

Ja sam tip koji neće izbjegavati kortikosteroide ukoliko ne moram, dakle ukoliko ih nisam koristila dugo ili ukoliko su mi u tom trenutku zaista potrebni koristiti ću ih.  Isto tako, nemam ništa protiv onih koji ne žele da ih uključuju u svoje liječenje. Ja se uvijek konsultujem sa mojim dermatologom i slušam savjete.  Trudim se naravno već dugo da moje liječenje bude bazirano na prirodnim preparatima. Postoje kreme kojima sam vjerna godinama i kojim tretiram svoju kožu. O nekima ću pisati jer ih zaista i mogu preporučiti. Koža je vrlo osjetljiva i svako od nas mora pratiti, zapisivati i istraživati šta nam odgovara. Moj posljednji alergo test je pokazao da sam alergična na nikl te sulfat iz kozmetike. Dakle, pored dermatitisa moja njega kože mora biti usmjerena ka preparatima koji su za isključivo osjetljivu kožu, bez sulfata itd itd. O alergijama ću posebno pisati u narednom postu, podijeliti svoje iskustvo i uključiti stručnjaka.

Vratimo se kontroli dermatitisa. Njega istog je dug proces i treba jako puno strpljenja i istraživanja. Od hrane, životnih navika, krema pa do treniranja svoje psihe. Meni konkretno smeta citrusno voće, kiseline, začinjeno, ljuto. Sve je to što volim i što mi organizam traži ali je i sve što utiče na moju kožu. S vremena na vrijeme sve navedeno uzmem, pojedem, popijem ali ako pretjeram ili ne pazim znam kako cu reagovati. Također, smeta mi vrućina, vrela voda ( kojom najviše volim da se kupam) i moja koža bude užasno suha pa se ponekad i peruta i ljušti. Sve su ovo informacije koje možete pronaći u bilo kojem članku vezanom za dermatitis, ali će te na svom tijelu najbolje osjetiti i vidjeti šta mu prija.

Koristite uljane kupke. Ako ne želite kupovati ponuđene, napravite sami svoje .. Koristite prirodne pilinge za tijelo, kreme koje odgovaraju osjetljivoj koži, hidriraju je. Podijelit ću sa vama svoje preporuke u nekom od postova, dakle koju prirodnu kozmetiku koristim.  Unosite dovoljno tečnosti. Ja to ranije nisam radila i griješila sam. Bez vode naša koža je suha a glavobolje učestalije i jače. Jačajte svoj imunitet prirodnim preparatima konstantno, uzimajte dodatne vitamine i suplemente ukoliko za to ima potrebe. Također, planirala sam napisati cijeli jedan post o tome čime i kako ja jačam svoj imunitet. I da, odmarajte se i spavajte. Umor iscrpljuje, slabi naš imunitet i stvara nervozu. Šetajte, vrijeme provodite u prirodi. Čitajte, odmarajte svoj um i hranite ga samo lijepim sadržajem..

Do slijedećeg čitanja,

Emina

Ovo mi je možda i najemotivniji post do sada, i trudit ću se da budem što kraća a konkretnija. I u ovo sam naravno uključila stručnjaka, jer o svim temama koje se tiču našeg fizičkog ili mentalnog zdravlja savjete moramo tražiti od profesionalaca. Zašto mi je emotivan post? Mentalno zdravlje je nešto o čemu se ne priča toliko često, ljudi se boje priznati da im je potrebna pomoć stručnjaka ili da imaju problem ove prirode. Od kako sam počela pisati blog pa do danas, svakodnevno mi stiže veliki broj poruka od djevojaka i žena različite starosne dobi koje imaju skoro pa isti problem. Kako sebe prihvatiti, kako se pomiriti sa nekom promjenom na koži, osjećaju umor i iscrpljenost tražeći lijek ili preparat koji će im pomoći do toga da mi je jedna jako mlada djevojka napisala da ponekad nema volju izaći iz kuće zbog problema koji ima sa svojim licem. A znate zašto? Zato što je većini prvo pitanje a šta ti je to? Jao kako si to dobila? Zašto ne ideš doktoru? Jel prelazno? Da! Vjerovali ili ne, ovo su pitanja koja ljudi vrlo često imaju hrabrost pitati druge. Nedavno sam se prisjećala svoje srednje škole i stresa koji sam doživjela od jedne profesorice zbog koje i danas ne volim predmet koji je predavala. Imala sam virusno oboljenje kada se prvi put počela pojavljivati alergija ( pisala sam u uvodnom tekstu) i nakon 20+ dana provedenih u bolnici, profesorica me je prvi dan poslije povratka u školsku klupu prozvala da svojim prijateljima ispričam šta mi se desilo. Nakon što sam detaljno ispričala, a u isto vrijeme drugarica me zamolila da joj posudim gumicu za kosu, profesorica je rekla da možda nije pametno da od mene uzima, moguće je da sam zarazna. Sjećam se da sam plakala taj dan, i dan poslije i sedmicama poslije kad god sam bila sama i da mi je ostao užasno gorak osjećaj i ogromni kompleks. Mama mi je pokušavala objasniti da možda nije tako mislila, da se pogrešno izrazila ali do mene djevojčici od 16.godina to nije dolazilo. Zašto ovo pišem? Zato što je jedno od mojih pitanja za psihologinju Maju Misiru Rašić bilo upravo to, koliko je česta pojava anksioznosti kod mladih i tinejdžera te šta je najčešći uzrok?

Maja Misira Rašić:Prema posljednjim statistikama, anksiozni i depresivni poremećaji kod tinejdžera i mladih su u značajnom porastu u odnosu na prethodne decenije. Procjenjuje se da oko 20% mladih pati od nekog poremećaja raspoloženja. Smatra se da 1 od 4 osobe u općoj populaciji ima neki mentalni ili neurološki problem. Nažalost, samo jedna trećina osoba koje imaju problem sa poremećajima raspoloženja kao što su depresija ili anksioznost zaista traži profesionalnu pomoć. Mnogi stručnjaci pokušavaju da odgovore na ovo pitanje obzirom na značajan porast anksioznosti i depresije kod mladih svake godine. Međutim odgovor je često kompleksan i odnosi se na više faktora. Uvijek moramo uzeti u obzir naslijeđe, da li u porodici postoji anamneza mentalnih poremećaja, zatim gledamo koje tipovi ličnosti su u pitanju. Npr. perfecionisti su skloniji anksioznim poremećajima. Dodatni faktori su samo fizološko stanje, gdje promjene u lučenju određenih hormona, ili jednostavno neravnoteža među njima značajno utjeće na osjećaj anksioznosti ili depresije. Nerijetko ćete ovu situaciju primjetiti kod poremećaja rada štitne žlijede ili čak nivoa vitamina D čiji deficit može dovesti do simptoma poput depresivnog raspoloženja i bezvoljnosti. Također, životni događaji, bilo pozitivni ili negativni, su visok stresor i mogu dovesti do ovih stanja ukoliko nemamo dovoljne kapacitete za suočavanje sa njima. Kod mladih opet moramo da uzmemo u obzir faktore kao sto su socijalne mreže i visoka očekivanja koja se često nameću kao imperativ. Kada percipiramo značajnu razliku između naše slike o sebi, onog što smo sada (naše stvarno ja) i onoga što želimo biti (idealno ja) nastaje frustracija i nezadovljstvo koji su svakako plodno tlo za razvoj poremećaja raspoloženja.

Ono što je važno, a to dolazi sa godinama kako obično kažu jeste da naučimo voljeti sebe onakve kakvi jesmo. Ponekad je puno važniji naš odnos prema drugim ljudima, lijepa riječ ili osmijeh. Zlata vrijedi stara izreka ” Koliko volite sebe toliko će vas voljeti i drugi ”. Ne smijemo biti sebični, ali na sebe ponekad moramo misliti više nego što treba..  Kad sam rekla da mi je ovo emotivan post i da mi je dugo trebalo da sebe prihvatim i da počnem da pričam o nekim stvarima, je zato što su postojali periodi tinejdžerskog doba da sebe apsolutno nisam voljela, da sam teško podnosila svaku promjenu na tijelu, svaki odlazak u hitnu na injekciju i ista pitanja. Konstantni strah od alergijskog napada, šta će mi zasmetati, šta smijem pojesti, kako ću reagovati itd. Čini mi se da mi je to stvaralo užasan osjećaj nesigurnosti i straha. Od svega najgore mi je bilo sa tek upaljenim dermatitisom izaći, otići u školu i odgovarati na pitanje a šta ti je to? Koliko okolina utiče na naše mentalno zdravlje je bilo moje naredno pitanje za Maju.

Maja Misira Rašić: Depresija može imati puno različitih uzroka. Najčešći su doživljaj nekih teških ili neugodnih životnih događaja, tip ličnosti, zdravstveni problemi ali i negativni porodični ili društveni odnosi. Negativna porodična ili društvena okruženja mogu uključivati fizičko ili psihičko zlostavljanje, lošu komunikaciju ili nestabilnost odnosa pri čemu osoba ne dobiva podršku niti pozitivnu povratnu informaciju što direktno utječe na njeno samopouzdanje i generalnu sliku o sebi. Također, uz takve situacione faktore, osoba postaje ranjivija, te se često dešava da pažnja postaje selektivna pri čemu se usmjeravamo na negativne komentare  što povećava osjećaj nesigurnosti i visoke samokritičnosti. Sve navedeno dovodi i do značajnog osjećaja bespomoćnosti, gubitka volje a samim tim i depresivnih simptoma. Socijalne interakcije su svakako značajne za razvoj ili prevenciju mentalnih poremećaja. Kod mladih je posebno značajna i vršnjačka grupa, odnosno sama potreba da osoba bude prihvaćena i da dobije potrebnu validaciju. Često se poredimo, sa drugim osobama ili nekim postavljenim društvenim ili kulturološkim normama. Ovdje ponovo moramo spomenuti da socijalne interakcije mogu podrazumijevati i one virtualne, te da je u tom slučaju često poređenje sa idealnim predstavama drugih ljudi koje nas preplavljuju kroz socijalne medije. U usporedbi sa takvim idealnim, naše samopouzdanje često ispašta.

O svom mentalnom zdravlju možemo i trebamo brinuti sami. Raditi šta volimo ili se bar truditi da zavolimo posao koji radimo. Čitamo ono što želimo, učimo ono što nas zanima, vrijeme provodimo sa ljudima sa kojima nam je lijepo. I uredu je ostati kući kad se ne osjećate dobro, i uredu je plakati kad nam se plače, uredu je žaliti se, uredu je imati loš dan, sedmicu, mjesec. Važno je pronaći ono što nas zanima, oraspoloži, ono što nas ispunjava i čini sretnim. Samopouzdanje dolazi od znanja, bilo to formalno ili neformalno znanje i učenje. Mislim da niko od nas nikada do kraja nije niti će naučiti voljeti sebe, prihvatiti fizičke nedostatke, prihvatiti određeni zdravstveni problem, situaciju u kojoj se nalazimo itd. Da li ćemo to uraditi sami ili uz pomoć ljudi koji nas iskreno vole ili od profesionalne osobe nije važno. Voljeti sebe i prihvatiti sebe je prvi korak ka ozdravljenju i fizičkom i mentalnom ..

Maja Misira Rašić: Prvi korak ka prihvatanju sebe je  prepoznati i osvijestiti kritičara koji se nalazi u nama. To što imamo negativne misli o sebi ne znači da su one istinite, trebamo znati da su to samo misli. Postupnim učenjem, usmjeravamo se na naše vještine, snage, vrline, ono što do sada nismo primjećivali ili smo zanemarivali. Kako bismo što bolje osvijestili pozitivnu stranu sebe, bilo bi dobro da zapisujemo upravo te kvalitete koje uočavamo. Ukoliko primjetimo da drugi ljudi utiču negativno na nas, onda je vrijeme da mijenjamo okruženje ako je moguće, što bi značilo da trebamo napraviti neki naš sistem podrške koji sačinjavaju ljudi koji nas prihvataju onakvima kakvi jesmo. Pokušajmo se manje porediti sa očekivanim normama, jer svaka osoba je savršena baš onakva kakva jeste. Ako ne bismo imali neke od tih specifičnosti koje nam smetaju, koliko bismo mi zaista bili – mi? 

Ukoliko ne želite da razgovarate sa osobama koje su vama bliske i osjećate nelagodu da do kraja objasnite sebe, nemate hrabrost da potražite pomoć stručnjaka, pričajte sebi u ogledalu. Pokušajte sebi sebe objasniti. Pročitajte knjigu za koju mislite da vas može motivisati ( podijelit ću neke naslove u narednim postovima), pogledajte neki motivacioni video, otiđite u prirodu i svaki dan sebi ponavljajte da se vrijedni. Zahvalite se sebi za sve dobro što uradite u danu. Poklonite osmijeh i kad vam nije do osmijeha i ne zaboravite, ne postavljajte pitanja drugim ljudima koja ne bi ste voljeli da pitaju Vas. Sa fizičkim nedostatkom, mršav/a, debeo/la, sa ožiljkom, pjegom, flekom ili prolaznom promjenom na vašoj koži vrijedni ste i pokažite to prije svega sebi a onda i drugima ..

Do slijedećeg čitanja,

Emina

Drugi post na mom blogu trebao je biti nešto potpuno drugačije od ovog što ću danas pisati, ali ste mi promjenili plan sa svim divnim porukama podrške koje sam dobila, bezbroj  storija na instagramu sa linkom mog bloga, viber porukama, pozivima itd. Neki od Vas su me prijatno iznenadili, izrazili želju da pomognu sa nekim tehničkim stvarima, savjetima ali ono što je najvažnije pokazali ste mi da je jako važno sve što pišem, što želim da prenesem i da ne treba da odustanem. Iznenadila sam se koliko zapravo Vas ili Vama bliskih osoba ima isti problem. Sretna sam što ćemo upravo ovdje dijeliti iskustva i savjete.

Ovog puta ću Vam ispričati kako je zapravo sve počelo sa problemom moje kože. Alergije sam osjetila prvi put o osnovnoj školi. U tom periodu moram priznati, nije bilo previše slučajeva niti smo moja mama i ja pridavale neki veliki značaj tome što u proljeće kišem, tu i tamo dobijem neki osip koji se povuče sam, kašljucam itd. Nisam koristila previše medikamenata, sve smo dobro kontrolisale na prirodnoj bazi dok se na početku srednje škole nije desio užasan osip na mom tijelu takav, da me je dr. Ferhatović na Infektivnoj klinici UKCS fotografisala više puta i rekla mi da nešto slično dugo nije vidjela. Tada u bolnici sam provela otprilike 20tak dana zbog drugog trenutnog problema ali je alergija u tom trentku odlučila da mi pokaže zube. Odmah nakon, pojavili su se i prvi znaci dermatitisa. Na bradi, na kapcima očiju, na tankim dijelovima kože ( ruke i noge), povremeno i po cijelom licu. Meni kao tinejdžerki je to užasno smetalo. Kada bi me neko pitao ” a šta ti je to ” svaki put sam poželjela da jednostavno samo prešutim. Sad bih to uradila, tad nisam znala pa sam se pravdala, objašnjavala itd. Što je još više uticalo na mene. Ni o dermatitisu kao kožnom oboljenju nisam znala previše. Do tada sam uradila sve alergo testove, dermatitis sam tretirala kortikosteoridima i bilo je perioda kada je koža divna, a bilo je perioda kada je užasno bilo za pogledati. Pokušala sam voditi dnevnik svoje ishrane, koristiti domaće preparate, doslovno raditi sve što bi mi neko rekao da pokušam. Dermatitis je u jednom trenutku stao, pa čini mi se i nestao. Jačala sam imunitet različitim preparatima, ali  sa svakim manjim stresom dermatitis se vraćao kao upozorenje.

Kada je skoro pa u potpunosi nestao i ostavio neke male ožiljke bila sam sretna. Trudila sam se da se ne vraća, pažljivo birala preparate kojima ću tretirati svoju kožu itd. Preskačem dijelove kada sam noći provodila u Hitnoj Pomoći zbog jakog napada gušenja, osipa ili otoka, takvog dermatitisa da sam opet bila na UKCS više od 20 dana samo sada na drugoj klinici,  iskreno ne piše mi se o tome. Kortikosteroidi su kontrolisali sve to, dok se moje tijelo nije čini se zasitilo svega. Injekcija, tableta, dodataka ishrani itd. Prve fleke koje su bile drugačije od ožiljaka koje mi je ostavio dermatitis sam primjetila prije otprilike dvije godine pri vrhu prstiju lijeve ruke. Otišla sam kod doktorice koja mi je rekla da je to vrlo moguće gljivično oboljenje ( bio je period ljeta) te da sam vjerovatno isto dobila na moru. Mazala sam kremama koje su mi preporučene ali nije bilo pretjeranog pomaka. Na flekice sam zaboravila pa skoro godinu dana da ih apsolutno nisam primjećivala niti sam se opterećivala tim što se pojavi neka sitna na drugom dijelu tijela. Nakon nekog perioda, flekice su iz nekog razloga počele da se šire, bilo ih je sve više na različitim dijelovima tijela. Savjet sam potražila od više dermatologa koji su mi rekli apsolutno istu stvar.  Poslije urađenih nalaza i testova, i potvrde da je to autoimuna bolest, vitiligo je čini mi se ušao u moj život brže nego što sam očekivala.

Meni kao djevojci u tridesetim godinama jako smetaju. Poljuljale su me, stvorile su mi određeni nemir, neku vrstu nesigurnosti, pa čini mi se ponekad utjecale i na moje samopuzdanje. More i ljeto sam provela u dubokoj hladovini, 50 faktor kremu sam nosila na tijelu i do prodavnice s obzirom na to da je palac moje lijeve ruke sada skoro pa bez pigmenta. Nažalost, situacija se počela pogoršavati i na desnoj ruci, laktovima, ispod pazuha obje ruke, na butinama itd.itd. Svaki pogled u ogledalo za mene je bio i dalje je mali šok. Na svu sreću, fleke su i dalje na mjestima koje mogu pokriti, nisu upadne. Pisali ste mi iskustva sa vitiligom na licu, u kosi, na trepavicama itd.

Svaki put kad pogledam u svoje ruke ili mi ih neko pogleda osjetim nelagodu. O drugim dijelovima tijela da ne govorim.. Blog sam počela pisati upravo iz razloga što je ovo moj bijeg, što me ispunjava činjenica da će moje iskustvo možda nekome pomoći. Pročitala sam bezbroj članaka na puno foruma, razgovarala sam stručnjacima iz različitih oblasti medicine i sve se svodilo na jedno, vitiligo kao i svaka druga autoimuna bolest nemaju specijalni lijek. Stres ih hrani i pomaže da jačaju, divljaju i šire se. Sve ali sve počinje od nas, našeg organizma, stila života, hrane, vode i jačanja našeg imuniteta.

Kupila sam nekoliko krema za koje su tvrdili da pomažu u saniranju vitiliga, pune flekice pigmentom, pomažu u stagnaciji ali do sada mi nije pomogla niti jedna. Okrenula sam se drugim stvarima, počela jačati svoj imunitet različitim preparatima, više onim prirodnim o čemu ću također pisati. Svoju kožu tretiram na drugačiji način, njegujem je puno više nego ranije i sve savjete dobijam od doktorice koja će biti moj gost u slijedećem postu. Želim biti oprezna i za sve tražiti savjet stručnjaka, niti jedna koža nije ista, niti se može tretirati isto i liječiti isto..

U uvodnom postu sam Vam spomenula i jednu lampu koju čekam ( corona sve sabotira) i jako joj se radujem. Isprobat ću još jedan novi mehlem i sa Vama redom dijeliti nadam se napredak. Voljela bih da mi se jave oni koji imaju isti ili sličan problem, planiram puno toga kada je u pitanju ova tema i potrebna su mi različita mišljenja ..

Do slijedećeg čitanja, volite sebe onakve kakvi ste, a ja ću Vam pisati kako i zašto sam ja zavoljela sebe, sa flekicama

Emina

Svoj prvi blog imala sam još u srednjoj školi. Vodila sam čak dva, privatni i blog mog razreda. Pisala sam o svemu, o danima provedenim u školskoj klupi, predstavljala sam svoj razred, pisala o svakodnevnim aktivnostima, hobijima, željama .. Prestala sam da pišem čim sam završila četvrti razred. Stigle su me druge obaveze, ali želju da pišem nikad nisam izgubila. Nakon što sam započela školovanje na fakultetu Političkih nauka, dobila sam priliku da se zaposlim u jednoj televizijskoj kući čiji uposlenik sam bila pet godina. Obrađivala sam puno tema, pisala o puno različitih stvari i uživala u dugim prilozima, detaljnom istraživanju teme i donosila svoje zaključke. Pisala sam i uživala u tome ponekad i više nego da budem ispred kamere. I u to vrijeme sam razmišljala da pokrenem svoj blog na kojem bih pisala o različitim i aktuelnim temama iz svih oblasti koje  mene zanimaju. Nažalost ili na sreću nisam počela zbog prije svega  manjka vremena, velikog obima posla i iskreno, ponekad i straha, šta da pišem a da druge to zanima ..

Promjenila sam posao, dočekala me je drugačija sredina u kojoj mi je trebalo neko vrijeme da se naviknem. Nakon određenog perioda, dogodilo mi se puno lijepih stvari zahvaljujući kojim sam postala drugačija, zrelija, odgovornija i vjerujem kvalitetnija osoba. Pisat ću i o tome kome dugujem najveću zahvalnost ..

Također, desilo mi se i niz ružnih stvari koje se tiču prvenstveno mog zdravlja koje su me naučile koliko je važno biti svjestan sebe, graditi i raditi na svom imunološkom sistemu, paziti na ishranu,  brinuti o svakom dijelu svog tijela, redovno se pregledati uzimati vitamine i dodatke prehrani itd. Itd.

Self love priču sam prije svega započela kako bih prenjela iskustvo koje je vezano za moje zdravlje, moju kožu i autoimunu bolest koju sam nažalost dobila. Nisam joj se obradovala ali me je puno naučila.

Pisat ću vam o vitiligu, svim flekama na mom tijelu koje mi je donio,  pisat ću vam o dermatitisu, pisat ću vam o alergijama, ali ću pisati i o tome kako i na koji način se boriti protiv istih. Na sreću na svom poslu sam okružena vrhunskim stručnjacima iz različitih oblasti medicine, tako da ću iskustva o svemu o ovome i savjete koje ću dijeliti sa Vama potražiti od vrhunskog dermatologa, doktora genetike, biologa, hemičara itd.

Sa Vama ću dijeliti moju svakodnevnu borbu protiv autoimune bolesti, protiv kožnog oboljenja koje trenutno imam i uspješno ga saniram zahvaljujući svemu što sam navela.

Cilj je dijeliti sa Vama sve ono što ja pokušavam i sa čim se borim kada je u pitanju vitiligo. Kako mi pomažu domaći prirodni prozvodi, kojoj kremi vjerujem, kojoj lampi se posebno radujem ..

Trenutna situacija izazvana sa pandemijom virusa COVID-19 mi je malo promijenila plan po pitanju ovog bloga, nisam stigla da uradim ono što sam htjela, ali će se njegov izgled mijenjati vremenom, i iskreno se nadam da će te na ovom blogu pronaći ono što Vam je možda trebalo a do sada niste .. Do slijedećeg čitanja, stay safe ..

Emina