Nije me bilo neko vrijeme ali opravdano. Kako sam pisala u
čini mi se posljednjem postu, izolacija nam je svima pomogla da malo više
brinemo o sebi i posvetimo se stvarima koje volimo uz online rad od kuće. Od
kako sam se vratila u kancelariju, ne stižem puno toga a ovo je mjesto na kojem
želim da pišem kad sam skoncentrisana i da brinem o svakoj izgovorenoj
rečenici. Velika mi je čast i zadovoljstvo što mi i dalje šaljete poruke
podrške, što čitate blog i što tražite još, nove teme, nove sagovornike i
savjete. Također, nekoliko djevojaka/žena mi se javilo i reklo da sam ih
motivisala i ohrabrila da pokrenu svoj
blog, da se okrenu stvarima koje vole i da pišu o onome što dugo drže u sebi. Hvala Vam.
Vratimo se mi onome o čemu smo nedavno diskutovali na mom
instagram profilu. Zapisala sam sve ono o čemu želite da pišem, a za ovaj put
izabrala sam temu vezanu za tretmane lice. Pisat ću i o mojim kućnim ritualima
kada je u pitanju njega lica i kože generalno, a ono što i ovaj put želim da
istaknem jeste da brigu o svom licu možete prepustiti jedino i isključivo
stručnjacima. Pazite kod koga odlazite na tretmane bez obzira na to da li imate
osjetljivu, problematičnu kožu ili ne. Mislim da i ptice na grani znaju da ja
dr. Tamari Jovović vjerujem i prepuštam svu njegu unazad dvije ili tri godine, i
tako smo prije nekoliko dana radile novi tretman u njenoj ordinaciji Derma
Zone. S obzirom na to da ja kao neko ko
ima vitiligo ne mogu i ne smijem raditi sve tretmane nego moram(o) birati
posebne, i ovaj put je bilo tako. Doktorica Tamara se odlučila da uradimo
tretman sa Revive Belotero, potpuno novim proizvodom a koji poboljšava
hidratizaciju kože, redefinira teksturu kože, pojačava kvalitet, smanjuje
crvenilo i čini kožu mekanom i nježnom. Hidratacija je ključno obilježje zdrave
kože. Belotero Revive poboljšava vlažnost kože zahvaljujući gliceloru. Drugi
ključni sastojak je hijaluronska kiselina koja doprinosi da koža bude
blistavija te nam daje mlađi izgled. Tretman nije bolan, traje otprilike 30 minuta,
a koža će vam poslije sigurno biti zahvalna. U vremenu u kojem živimo, brzom
načinu života i vrlo često zbog nepravilnog i nezdravog načina života, naša
koža trpi. Svaki manji stres se može vidjeti na našem licu i kroz određene
tretmane i redovnu njegu možemo uticati na kvalitet naše kože, pa čak i
usporiti pojavu bora.
Koliko god da često odlazimo na tretmane lice, važno je da
njegu nastavimo kući i da ona bude svakodnevna. Nemojte zaspati sa šminkom na licu, očistite
svoje lice detaljno prije spavanja i obavezno nanosite hidratantnu kremu,
posebno ukoliko imate suhu kožu kojoj je potrebna svježina i posebna njega.
Kako se sve
polako vraća u normalu, tako ja imam sve manje vremena ali više želje da
nastavim sa pisanjem bloga i da sa Vama u suradnji sa stručnjacima iz
različitih oblasti dijelim iskustva i savjete. U posljednjem postu započela sam
temu ishrane, važnosti onoga što jedemo i neko ko nam sigurno može pomoći i
disciplinovati nas su svakako nutricionisti. Ovaj post pišem u suradnji sa
dr.sci. u nutricionizmu, Marizelom Šabanović. Ono što je meni bilo bitno da je
pitam na samom početku jeste koliko smo svjesni važnosti pravilne ishrane?
Dr.sci. Marizela Šabanović:Moram
reći da su ljudi sve više svjesni koliko je pravilna prehrana važna. Zbog
razvoja bolesti savremenog doba koje su povezane sa sjedećim načinom života i
neadekvatne prehrane, sve više ljudi je svjesno da je prvi korak prevazilaženja
bolesti upravo promjena životnog stila. Životni stil obuhvata i pravilnu
prehranu, dovoljno sna, odmor, snižavanje stresa, boravak u prirodi, smijeh,
fizičku aktivnost. Zato uvijek kažem da je pravilna prehrana samo jedan mali
korak u cijeloj promjeni koja donosi održiv rezultat. Dijete koje imaju rok
trajanja nikako ne preporučujem.
U ranijim
postovima sam vam pisala o tome koja hrana konkretno meni smeta, šta sam
izbacila jer mi ne odgovara te šta smatram da nije dobro za moj organizam.
Dr.sci. Marizela se složila da se naš način prehrane često najviše vidi i na
koži..
Dr. Sci. Marizela Šabanović:Koža je naš najveći organ i svaka promjena
na njoj ukazuje da se u organizmu dešava nešto. Sistemska upala se danas povezuje
sa razvojem različitih bolesti pa i kožnih. Alergijske reakcije i netolerancije
na hranu često imaju manifestaciju na koži u vidu osipa, svraba, crvenila,
akni. Zato nakon postavljanja dijagnoze od strane liječnika dobro je razmisliti
i o promjeni prehrane te uvođenju protivupalnih namirnica i dodataka prehrani.
Osobe koje su
nekad imale alergijsku reakciju ili znaju da reaguju na određenu hranu, naravno
za početak je potrebno da to i izbjegavaju. Intolerancije se po mišljenju
dr.sci. Marizele mogu prevazilaziti različitim načinima eliminacije, pa
vraćanja u prehranu, jačanjem imuniteta itd. Kao i u svemu i u ovome je važna
posvećenost te konsultacije sa stručnim osobama kako bi smo došli do zaključka
koja hrana je odgovorna za intoleranciju i kako kombinovati namirnice kako bi
naš jelovnik bio potpun. Većina nas koristi dodatke prehrani, a evo kakvo je
mišljenje o tome moje sagovornice:
Dr. Sci. Marizela Šabanović:Dodaci
prehrani se preporučuju na osnovu stanja i dijagnoze, nikako napamet. Ne postoji
univerzalni savjet za svakog pojedinca. Uvijek treba voditi računa o obliku,
dozi, vrsti aktivne supstance. Ako govorimo o koži dodaci prehrani koji se
najčešće koriste su vitamin C, astaksantin, omega 3 masne kiseline, beta
karoten. Sve više se istražuju probiotici. U zadnje vrijeme je popularan
kolagen i hijaluronska kiselina.
Svako od nas
treba da osluškuje svoje tijelo, da prati ono što našem organizmu najbolje
prija. Preporuka nutricionistkinje dr.sci. Marizele Šabanović je svakako da
osnova naše prehrane treba da bude povrće,
svježe i kuhano i to barem tri porcije na dan. Ne smijemo zanemariti
voće u barem dvije porcije na dan. Riba bi trebala biti na meniju najmanje dva
puta sedmično. Sjemenke, orašasti plodovi su bogat izvor minerala. Posebno je
važno unijeti dovoljno vode i to 30 ml po kg tjelesne težine. Ja sam imala problem sa unošenjem tečnosti, te
sa slatkišima koje sam jela više nego što je dovoljno. Slatkiši direktno utiču
na našu kožu ali i atopijski dermatitis ukoliko se jedu u neograničenim
količinama. Moja sagovornica smatra da je važno osjetiti prvi korak koliko često
jedemo slatkiše i prepoznati momente kad se to najviše dešava. Obično se radi o
emocionalnoj gladi tj.neraspoloženju ili nezadovoljstvu. Nakon toga uvesti tri
porcije povrća i dvije porcije voća na dan koje ćemo žvakati kako bi naše
tijelo imalo prirodni izvor šećera i dovoljno vlakana.. Izbaciti skrivene
šećere u sokovima, umacima, voćnim jogurtima i sl. Unositi više kompletnih
namirnica i dobre izvore proteina koji će nas držati sitima i neće biti napada
gladi.
I za kraj ono
što je većini nas najteže kada je u pitanju hrana, kako istrajati u pravilnoj i
zdravoj ishrani?
Dr.sci. Marizela Šabanović:Prije svega odlukom da želimo promjenu. Sva
sreća kad jednom krenemo, vrlo brzo vidimo rezultate našeg napora, tako da
rijetko ko želi da odustane. Ne trebamo se kriviti ako pojedemo nešto što
smatramo da nije uredu. Svi smo ljudi. Svima se to dešava, pa i
nutricionistima. Bitno je imati mjeru i biti svjestan da se nakon jednog
„izleta“ trebamo vratiti pravilnoj prehrani. I dan po dan, usvajati navike jednu po jednu. Shvatiti da je prehrana
proces koji traje i da će uvijek biti izazova koje treba prevazići.
Nadam se da
vam je ovaj post pomogao da razmislite o tome kakav je vaš jelovnik, kakve su
vaše navike, koliko nezdravo jedemo, te koliko je važno da se posvetimo zdravoj
ishrani i našem organizmu. Ukoliko vam je potrebna motivacija ili pomoć,
obavezno posjetite www.nutricionizam.ba i potražite
savjete od drage dr.sci. Marizele Šabanović.
Već neko vrijeme imam nekoliko spremnih postova za svoj blog i kada dođe vrijeme za objavu teško mi je da se odlučim koji će prvi biti spreman za čitanje. Za danas sam izabrala temu koja je jednako važna kao i sve koje sam do sada obradila i planira da obradim a tiče se onog što je u nama. Koliko puta ste čuli rečenicu ” Ono si što nosiš u sebi” ? ” Ono si što jedeš” ? ” Ono si što izgovaraš” ? E pa danas ćemo da pričamo o tome šta to nosimo u našem organizmu, da li smo zapravo ono što je možda u našem genetskom kodu zapisano? Nedavno sam gostovala u jednoj televizijskoj emisiji i ispričala sam svoje iskustvo kada je u pitanju ishrana i moj strah od onoga na šta me upozorila Dr. Aida Saračević koja je moja sagovornica u ovom postu.
Ono u čemu je meni dr. Aida pomogla jeste da me natjerala da razmišljam o posljedicama loše hrane, manjka tečnosti, loših navika koje trajno utiču na moj organizam a da ih u ovom trenutku možda nisam ni svjesna. Upravo zbog toga, moje prvo pitanje za dr. Aidu Saračević bilo je koliko ne znamo o našem organizmu?
Dr. Aida Saračević: Ljudski organizam i dalje podsjeća na svemir. Ima još toliko toga nepoznatog I neistraženog u ljudskom organizmu. DNK je dio tog spektruma. Evo jedan primjer, naša DNK sadrži tri milijarde nukleotida (molecule od kojih je DNK napravljena) od toga samo 1.2% je ono što mi nazivamo kodirajuće odnosno ono što je potrebno da se ljudski organizam formira. To je malo više od 21 000 gena. Dakle postavlja se pitanje šta je sa ostalih 98%? Zašto je tu ako se ne korisiti? To su pitanja na koja tražimo odgovore. Mi još nemamo odgovore na sva pitanja. Znamo dosta ali ne sve. Dakle i dalje istražujemo mnogo toga nepoznatog. Ali ono što bi trebala biti motiviacija je želja da to znanje primjenimo najprije u svrhu predikcije a ako to nije moguće onda za dijagnosticiranja I odredjivanja terapije.
Puno puta smo čuli to je do genetike, genetski, naslijedila si, kreni od sebe itd. Da li je to tako?
Dr. Aida Saračević: Postoje dvije vrste genetskih utjecaja o kojima govorim, jedne su one koje dolaze od našeg genetskog materijala koji smo naslijedili od naših roditelja I koji nosimo u svim našim ćelijama I koji definitivno utječe na sve naše tzv fenotipske karakteristike (boja kose, kože, oči, fiziička gradja, predispozicije za odredjena oboljenja itd.) Medjutim, u posljednjih 10 godina počela je masovna analiza još jednog seta gena koji nosimo u našem organizmu I on dolazi od mikroorganizama koji žive na I u našem organizmu. Na primjer, na našoj koži, sluznicama, stomaku itd. Mi to kolektivno zovemo mikrobiom (eng. Microbiome), dakle kolekcija svih mikroorganizama (bakterija, virusa, parazita…) koji žive na I unutar našeg tijela. Svaki mikroorganizam ima svoj genetski kod. Kako bi identificirali mikrorganizme mi (ovdje mislim na molekularne geneticare kao sto sam ja) radimo nešto što se zove sekvenciranje. Sekvenciranje je molekularna metoda koja nam dozvoljava da identificiramo odnosno pročitamo kod jednog organizma. Bilo da se radi o mikroorganizamu ili organizmu čovjeka. Mi danas znamo koji su to mikroorganizmi koji žive u glavnom u simbiozi sa našim organizmom. Najviše mikrorganizama je u tzv gut microbiome (odnosno mikrobiomu gastrointestinalnog trakta). Dakle mi hranimo bakterije u našem stomaku. Ukoliko je mikrobiom balansiran što znači da ga hranimo zdravim hranama I u dovoljnoj količini on nam pomaže da varimo hranu, razgradjujemo odredjene hrane za koje mi nemamo odgovarajuće enzime, stvaraju nutriente koji su nam potrebni za obavljanje funkcija u ćelijama kao i imunog sistema. Kada su bakterije u disbalansu dolazi do raznih poteškoća koje mogu početi kao blaže ali vremenom postaju ozbiljnije po čovjekovo zdravlje. Dakle mi ovdje govorimo o još jednom organu koji je otprilike 1-3% ukupne tjelesne težine I koji je dio gotovo svih fizioloških funkcija u organizmu kao što je varenje hrane, funkcije imunog sistema, metaboličke funkcije, ponašanje itd. Interesantno je spomenuti da mi kada pričamo o ponašanju I načinu kako se nosimo sa stresom najčešće mislimo na mozak I na centralni nervni sistem kao ključnog I on jeste uključen ali ono što vjerujem većina nas ne zna jeste da je mikrobiom veoma važan faktor koji utječe na naše ponašanje. Jedan gen ili bakterija definitivno nisu dovoljni da odrede ponašanje nego set gena doprinose odredjenom ponašanju uključujući utjecaj mikrobioma. Primjera radi, 90% hormona sreće (serotonin) je proizvedeno u gastrointestinalnom traktu a ne u mozgu. S tim u vezi možete zamisliti koliko je prehrana odnosno vrsta hrane koju konzumiramo bitna. Jer ona direktno utječe na stvaranje hormona sreće I shodno tome utječe na naše raspoloženje kao npr. da li smo sretni, depresivni itd.
Nakon ovih odgovora, postavlja se pitanje šta mi znamo o genetici?
Dr. Aida Saračević: Pod genetikom mislimo na DNK odnosno segmenta DNK koje nazivamo geni. Ukratko I pojednostavljeno, DNK je set instrukcija sa svim infromacijama potrebnim da se formira jedan organizam i njegove funkcije. S tim u vezi sve one predispozicije koje imamo su definitivno povezane sa onim što smo naslijedili od naših roditelja. Kada kažemo “sve je u genetici” to je tačno ali još uvijek ne možemo pretpostaviti koje ćemo tačno karakteristike naslijediti jer je kombinacija gena za svakog od nas jedinstvena i drugačija od kombinacije naših roditelja. Genetika definitivno zauzima ključno mjesto kada su u pitanju fizičke, pa I psihičke karakteristike odnosno sposobnosti. Medjutim neophodno je kazati da sama genetika ne odlučuje krajnji ishod fizičke sposobnosti odnosno da li će jedna osoba doseći svoj maksimum uz naslijedjenu predispoziciju ovisi I o vanjskim faktorima. S time u vezi genetiku odnosno sam genetski kod odnsosno DNK možemo posmatrati sa dva nivoa. Prvi nivo je nivo DNK molecule kompozivije gena koje ona sadrži a koje smo naslijedili od naših roditelja. Drugi nivo je nivo interpretacije. Taj segment je pod utjecajem vanjskih faktora kao što su okolina u kojoj smo rodjeni, aktivnosti kojima se bavimo, hrana koju konzumiramo, zrak koji udišemo, iskustva kroz koja prolazimo itd. Dakle sve ono što je dio svakodnevnog života utječe na to kako će se segmenti DNK interpretirati.
Iskreno se nadam da je ovaj razgovor sa dr. Aidom Saračević pomogao i Vama. Da naučite nešto novo ili jednostavno se zapitate koliko pravilno hranimo sebe. Hranom, ljudima, mislima, djelima..
Od kako sam počela da pišem blog pa do danas, šaljete mi
poruke sa različitim iskustvima i problemima na koje nailazite kada je u
pitanju koža, dermatitis, vitiligo, neka druga kožna oboljenja pa i mentalno
zdravlje. Ja sam odlučila da ću sve teme obraditi pojedinačno, neke možda i
ponoviti na drugačiji način ukoliko to bude potreba i Vaša želja naravno.
Nedavno sam razgovarala sa djevojkom koja ima dermatitis jednako dugo koliko i
ja, nažalost ona ima blage periode stagnacije i prisutan je skoro pa uvijek na
njenom licu. S obzirom na to da se radi o djevojci u ranim dvadesetim godinama,
osjeća se loše jer ponekad ni šminka ne uspjeva da prekrije cvrenilo, puder
preko kože koja se ljušti ne izgleda lijepo a na kraju nije ni pametno puderom zatvarati
pore i nanositi ga na ” oštećenu ” kožu.
Ja sam ove sve probleme imala. Ranije sam pisala da je moj
dermatitis bio u nekim periodima najviše na licu i vrlo vidljiv i stvarao mi je
užasnu nelagodu pa i stres. Samim tim, širio se i na druge dijelove mog tijela.
Najgori period mog dermatitisa na licu bio je u srednjoj školi. Većina nas se
tad počela šminkati i ja sam imala ogromnu želju da sve te nedostake i tu kožu
koja nije lijepa na izgled sakrijem puderom. Sjećam se da sam tad od rodice iz
Amerike dobila paket pun skupe markirane kozmetike i koristila sam je tada više
nego inače. Dermatitis sam uspjela sakrivati, ali kada bih šminku navečer
skidala lice je bilo sve gore. Niko mi nije mogao objasniti da to ne treba da
radim, da time više pravim štete, ali pogledi mojih vršnjaka, pitanja i ponekad
ismijavanja su me tjerala da teškom šminkom pokrivam ono što sam trebala da
liječim na drugačiji način. Vremenom sam nekako shvatila da je puno važnije da
lice saniram, izliječim nego da se osjećam loše jer neko misli da to izgleda
ružno. S obzirom da sam u tom periodu imala jaku terapiju kortikosteroida lice
sam brzo sanirala ali ono što me je uvijek pratilo jeste suho lice, sklono
ljuštenju ukoliko kožu ne hidriram na pravi način, ne koristim kreme i pudere
koji su namjenjeni isključivo za suhu i osjetljivu kožu. Mijenjala sam,
tražila, savjetovala se i vrlo često griješila pri izboru pudera ili bb
kreme. Tokom godina koje sam radila na
televiziji moje lice je tretirano jako teškom šminkom i puderima i svaki dan
nakon emisija i snimanja morala sam da detaljno čistim, hidriram, koristim
različite maske kako bih nahranila svoju kožu. Neke posljedice su ostale, te
zbog toga sam redovna koje moje dermatologinje kako bih riješila i najsitnije
probleme na licu. U ovom postu sa Vama želim da podijelim iskustvo korištenja
BB kreme koju mi je preporučila prijateljica. Prvi put kupila sam je u apoteci
i čitala puno o brendu koji je do tada za mene bio nepoznat. Radi se o Jane
Iredale BB kremi koje je minrealna BB krema sa snažnim svojstvima za njegu
kože. Ono što je meni fascinantno bilo jeste fotografije koje sam kasnije
dobila od predstavnika kompanije koji zastupaju ovaj brend odnosno Antonio
Cosmetics Trade, jeste da ova BB krema ima nevjerovatnu prikrivenost čak i
vitiliga J .
Kremu kada nanesete na lice koži vraća blistavost i sjaj, bez imalo
pretjerivanja. Dovoljno je da čistim pristima nanesete kremu na dijelove lica i
vrata i lagano razmžete prstima ili četkom za šminkanje. Ja sam probala i puder
u prahu iz iste linije, naravno ispunio je sva moja očekivanja tako da ga
nanesem vrlo malo preko BB kreme. Moja preporuka je i hidratantni sprej iz iste
linije koji koristim kao fiksator za šminku ili jednostavno kada je mom licu
potrebna svježina.
Ono što je jako važno jeste njega Vašeg lica prije i poslije
korištenja šminke, bez obzira na to da li je Vaša koža osjetljiva ili nije,
imate neki problem sa licem ili ne. Nikada nemojte zaspati sa šminkom na licu.
Trudite se da lice dobro i detaljno očistite prije spavanja. Istražujte šta Vašem licu odgovara, koristite
maske kupovne ili jednostavno napravite ih sami kod kuće. Pustite kožu da diše,
ne koristite tešku šminku i jake pudere. Posjećujte dermatologa redovno i
ukoliko ste u mogućnosti na tretmane lica otiđite bar jednom u mjesecu.
Kada sam prvi put dobila dermatitis ležala sam u bolnici ( u
nekim ranijim postovima pisala sam o užasnim krasticama koje sam imala) te je
briga o dermatisu bila u potpunosti u rukama ljekara na UKCS. Nakon toga,
dobila sam preporuke za preparate i kreme kojima bi trebalo da tretiram svoju
kožu od kupki pa do krema za lice. Savjetovala sam se i sa drugima koji imaju
sličan ili isti problem i uglavnom su dva – tri brenda dermakozmetike bila u
samom vrhu preporuka. Prve kreme koje sam probala su bile AVENE i od tada do
danas ih koristim. Istina, u ovih desetak godina koliko imam problema sa kožom
probala sam i mijenjala preparate ali bih se uvijek na kraju vratila AVENE
proizvodima jer su jedini koji su moju kožu mogli smiriti i dovoljno nahraniti.
Ono što sam ja probala i definitivno preporučujem jeste ulje
za čišenje kože, zatim krema za tijelo, krema za lice, gel za umivanje,
micelarna voda te termalna voda od AVENE koja je uvijek samnom posebno u toplijim
danima.
S obzirom na to da sam alergična na sulfat, nikl te tečni
sapun, od tada sam počela da koristim sindet koji nježno čisti suhu kožu koja
je sklona atopijskom dermatitisu ili svrbežu što je posljedica suhoće kože.
Nježna je baza bez sapuna.
Uz sve preparate, jako je važno da ukoliko imate atopijski
dermatitis brinete i o drugim stvarima. Neke sam možda spominjala ali to jeste
prije svega ishrana. Osobe koje imaju atopijski dermatitis ne bi trebalo da
jedu ljutu i začinjenu hranu, kiselu, gazirana pića, puno slatkiša te svakako
temperatura vode kojom se kupate ne bi trebalo da bude visoka. Ja sam sve ovo
radila, i naravno griješila. Bilo je perioda kada sam pazila i to su bili
obično periodi kada dermatitis bude jako upaljen pa se svim silama trudim da
isti smiri i onda su kortikosteroidi nešto čime moram tretirati kožu ali čim bi
se situacija sa kožom popravila ja bih nastavila da uživam u svemu nabrojanom.
Kroz godine naučila sam se da smanjim sve što mi smeta. Začinjenu hranu jako
volim i jedem je i danas ali ne često i puno, gazirana pića skoro da ne pijem
više ali popijem kada mi se baš pije ono koje volim najviše. Sa vodom nikako da
naučim. Kupam se skoro pa vrelom i nadam se da ću i tu naviku uspjeti
promjeniti.
Što se ostatka njege moje kože tiče, pored navedenih proizvoda
kojima najviše vjerujem, koristim prirodna ulja, pilinge i prirodne kreme za
njegu lica. Ovi proizvodi ne spadaju u dermakozmetiku ali su namjenjeni suhoj i
osjetljivoj koži. O njima ću pisati u nekom od narednih postova.
AVENE ove godine slavi 30. godina svog postojanja i ukoliko
do sada niste probali njihove proizvode, posjetite moj instagram profil i
učestvujte u nagradnoj igri i osvojite vrijedni poklon koji je za Vas pripremio
tim Eauthermal Avene BiH.
Toliko divnih poruka svakodnevno
dobijam od Vas, da jednostavno jedva čekam da pišem i objavim novi post. Ne
želim da budem dosadna, tema neće nestati a Vi nadam se da će te me čitati još
dugo. Ovaj put odlučila sam da pišem o alergijama. Proljetnim ali i o svim
drugim vrstama alergija. Prije svega naravno, pisat ću o ovim sa kojima sam se
ja susretala i susrećem i dalje nažalost a i ovaj put sam tražila savjete i
mišljenja stručnjaka. Ja sam jako sretna što ovaj post pišem u suradnji sa
mojom prvom drugaricom iz osnovne škole koja je već tada znala da želi po uzoru
na svog brata da postane doktorica. Jedan period smo se razdvojile s obzirom na
to da sam se ja odselila u drugi dio grada, potom studij i život kako ide, ali
nikad se nije prekinula naša veza i odnos da se čujemo jednom bar u mjesec
dana. Prva je uvijek bila kada mi je trebao bilo kakav zdravstveni savjet kroz
sve ove godine, a vrlo često me je dočekivala u Hitnoj pomoći kada sam imala
jake napade alergije. Ona je doktorica Amila Feto. Amila je nakon završenog
medicinskog fakulteta dobila priliku da radi u Hitnoj Pomoći KS te se veliki
broj puta imala priliku susresti sa pacijentima koji su imali jake napade
alergije.
Dr. Amila Feto: U Hitnoj pomoći sam radila tri godine, od
cega sam 98 % radnog vremena bila na terenu i susretala se bas sa raznovrsnim
dijagnozama. Mogu reći da smo često intervenirali bas kod alergijskih reakcija,
pogotovo u proljetnom i ljetnom periodu. Bili smo pozivani često na neke vrste
izleta, vikendica gdje su ljudi imali najčešće alergijske reakcije. Također
znatan broj takvih istih alergijskih napada je bio dovođen u ambulantu ZHMP.
Između ostalog, ti si bila moj pacijent u istoj toj ambulanti sa mogu reći
poprilično opsežnom alergijskom reakcijom. Ordinirali smo ti terapiju kako
vensku tako i kiseoničku potporu. Srećom, svaki put si bila dobro poslije te
iste alergijske reakcije, ali ljudi definitivno trebaju biti oprezni, pogotovo
ko je sklon alergijskim reakcijama.
U ranijim postovima sam Vam
pisala kada su počele moje prve alergije. Na početku su se manifestovale kroz
blage osipe koji su vremenom postajali sve veći, češći i jači, kroz otok očiju,
usana, ponekad cijelog lica doslovno, kroz gušenje od kojeg sam ponekad imala i
napade panike. Prvi alergotestovi koje sam radila pokazali su da sam alergična
na grinje, polen trava itd. Međutim ja sam vrlo često reagovala na hranu. I to
periodično. Ponekad mi zasmeta banana, ponekad krompir, ponekad potpuno nešto
drugo i tad sam počela da vodim dnevnik svoje ishrane te da pokušam pratiti.
Jedino što sam primjetila u tom periodu jeste da su alergije najčešće za
vrijeme mentsrualnog ciklusa, kada je imunitet oslabljen te kada sam pod
stresom ili sam umorna. Ljudi generalno ne znaju mnogo o alergijama. Izumaju ih
olako i ne pridaju veliki značaj istim. Samo oni koji imaju alergiju bilo
proljetnu ili bilo koju drugu, znaju koliko uporne, dosadne, stresne ali i
opasne znaju biti.
Dr. Amila Feto: Alergije mogu biti opasne po život.
Dovoljno je to reći. Ukoliko se ne pruži pravovremena pomoć nastaje
anafilkatički šok i pacijent može završiti fatalno. Uvijek kažem svojim
pacijentima da se ne šale, već da se paze, na vrijeme popiju svoju potrebnu
terapiju, ne izlažu se ukoliko je to naravno moguće te da ne čekaju ukoliko se
počnu javljati simptomi u vidu osipa, teškog disanja, otečenih usana,
nesvjestice i sl.
Ja sam alergije kontrolisala i
dalje kontrolišem tabletama za alergiju. Povremeno sam ih mijenjala, obavezno
koristim i kalcij ( obično Cac500 ili Cac1000) a kada imam jaku alergiju ili
napad gušenja, tada ne može proći bez kortikosteroida, povremeno uz kisik i
infuziju. Svaki put kad bih otisla u svoju ambulantu ili Hitnu Pomoć, prvo
pitanje je bilo jačate li imunitet ili koristite li nešto za jačanje imunitet.
Ja sam povremeno bila nemarna, zaboravljala na sebe, na važnost jačanja
imuniteta, zdrave ishrane itd. I upravo zbog toga su moje alergije bile česte i
užasne.
Dr. Amila Feto:Jak imunitet i organizam se lakše izbore sa
alergijom. Zašto? Zato što zdrav i uravnotežen
imuni sistem čini jedan od osnovnih preduvjeta za zdravlje čovjeka generalno. U
slučaju poremećaja u njegovu radu, mogu se razviti mnoge bolesti. Jedan od njih je i alergija, nesrazmjerno burna
reakcija pri susretu s tvarima koje imuni sistem prepoznaje kao štetne i nastoji
se od njih odbraniti. Zato je važno jačati odbrambeni sistem organizma i
izbjegavati sve što slabi imunitet.Do alergije, odnosno
alergijske reakcije, najčešće dovode alergeni okoliša (egzoantigeni). Neke
alergene udišemo, druge uzimamo hranom, treće unosimo u organizam kao lijekove
ili je riječ o ubodu nekih insekata. Alergija počinje izloženošću alergenu
preko disajnog sistema, digestivnog sistema ili kože, nakon čega se pokreće
serija događaja koji kreiraju alergijsku reakciju. Čak i ako ste udahnuli neki
alergen puno puta prije i niste imali teškoća, u jednom trenutku iz nekog
razloga tijelo ga počinje prepoznavati kao uljeza, “proučava” ga i
priprema se da prilikom sljedeće izloženosti proizvede specifična antitijela
(tipa IgE), posebno kreirana za njegovo otkrivanje. U tom trenutku možemo reći
da ste senzibilizirani. Nakon sljedeće izloženosti vaš imuni sistem kreće u
akciju, a antitijela to prepoznaju i vežu na sebe alergen. Potom se vežu na
mastocite koje nalazimo u tkivu disajnog sistema, crijeva i drugim mjestima u
tijelu, nakon čega se iz mastocita u krv oslobađaju određene hemijske
supstance, prije svega histamin, koji je odgovoran za većinu simptoma
alergijske reakcije.
Bitna je i dužina
izloženosti alergenu. Kod alergičnih osoba, dakle, postoji prag tolerancije, to
jest s određenom dozom izloženosti tijelo se može nositi, ali u jednom trenutku
posustaje i imuni sistem je potaknut na napad.
Kad sam shvatila ozbiljnost svog stanja i alergija, potpuno sam se
posvetila tome odnosno jačanju svog imuniteta, trudila sam ( to i dalje radim)
da moja ishrana bude zdravija, da u svoj organizam unosim dovoljno tečnosti te
da pažljivo biram dodatke prehrani. Opet se vraćamo na to da su prirodni
proizvodi važni, te da na njih trebamo obratiti posebnu pažnju. Dr. Amila nam
je za sami kraj razgovora dala neke preporuke i savjete.
Dr. Amila Feto:Moje preporuke prije
svega kao doktora bi bile da se utvrdi uzrok alergije-šta izaziva alergiju, te
da je pacijent upoznat i samim tim spreman na moguće posljedice ukoliko dođe do
susreta sa tim istim alergenom. Uspostavljanje odgovarajuće terapije koja bi
bila od pomoći, i koja bi sprječila veće, neželjene reakcije. Dalje, gradnja
imuniteta tokom čitave godine, s naglaskom na intezivniju predanost s početkom godine, neka dva do tri mjesca
prije samog proljeća. Ishranu obogatiti povrćem, voćem, vlaknima. Od
suplemenata obavezno uključiti neke od multivitaminskih pripravaka. Također
naglasila bih upotrebu probiotika jer se 80% našeg imuniteta krije u našim
crijevima. Zatim tu je Kalcij kao obavezna terapija jer
smanjuje propusnost kapilara i tako ublažava alergijsku reakciju. Uz kalcij,
dobro je uzimati i vitamin C koji učinkovito smanjuje nivo gore spominjanog
histamina što ga tijelo proizvodi kao odgovor na alergiju te koji uzrokuje
kihanje, suzenje očiju, začepljenost nosa i slične reakcije. Ulje crnog
kima-dokazan kao jako dobar alternativni lijek u borbi protiv alergije, divlja
borovnica itd. Naglašavam da sam zato da se uvijek prvo pokuša pronaći lijek u
prirodi jer smatram da u prirodi postoji lijek za mnoge bolesti.
Ja sam nakon nekoliko jakih
napada svoje alergo testove ponovila i pokazalo se da sam alergična na nikl,
najviše nikl iz hrane, te sulfat u kozmetici. Također, smeta mi kravlje mlijeko
ali ne do te mjere da ga u potpunosti moram izbaciti iz ishrane, jednostavno
samo dozirati konzumiranje. Alergije iscrpljuju, proljetne posebno. Stvaraju
osjećaj straha i nesigurnosti jer aspolutno nikad ne znate kada možete dobiti
napad ili osip. Ja uvijek sa sobom imam svoje tablete i kalcij. Kroz godine sam
naučila da ne paničm, da kontrolišem i da se sa njima borim. Iskreno se nadam
da će vremenom u potpunosti nestati te da će se moj organizam izboriti. U nekim
od narednih postova ću Vam ispričati šta je meni pomoglo a tiče se pravilne i
prirodne ishrane i preparata, kao i gdje sve možete nabaviti.
Do slijedećeg čitanja, pratite
dr. Amilu na njenim društvenim mrežama te potražite savjet ukoliko Vam je
potreban.
Kad sam se odlučila na pisanje bloga sebi sam zapisala
nekoliko tema koje ću obraditi za početak pa vidjeti kako sve to funkcjoniše.
Od tih zapisanih tema, do sada sam samo pisala jednu a to je uvod i razgovor sa
dermatologom za koji sam znala da mora i treba da bude na blogu jer kao što sam
nekoliko puta navela, kakav god problem zdravstveni da imate od svega je
najvažnije da se konsultujete sa stručnjacima. Svi moji drugi postovi su
nastali spontano i kao rezultat razgovora sa Vama koji čitate selflove. Jako mi
je drago zbog toga jer se nisam nadala velikoj podršci, velikom broju poruka
koje su kako one koje ohrabruju mene tako i one kojima mi poručujete da sam ja
ohrabrila neku od Vas. Sve zapisane teme ću naravno u nekom narednom periodu i obraditi, ali na
ovu sam se odlučila prije svega zbog nekoliko upita vezanih za njegu kose jer
djevojkama se dešavao i dermatitis i vitiligo u kosi, pa su sjede dlake vrlo
česta pojava. Dermatitis u kosi na svu sreću nikad nisam imala, vitiligo još
uvijek nije ( i nadam se da neće) stigao do mog lica ali sam jedno vrijeme imala
problem sa rastom i gustoćom kose. Generalno, nikad se nisam mogla pohvaliti
jako gustom kosom ali sam oduvijek imala kosu čija je dlaka tanka ali je ima
dosta. Oduvijek je bila jako ravna te bilo koji pokušaj uvijanja ili nešto tome
slično nije bilo moguće. To najbolje zna moja frizerka Azmira koja se silno
potrudi da imam divne lokne čiji je rok maksimalno 20minuta. Obično dobijam
upite za boju moju kose ili tretiranje iste, ali sam nedavno uz razgovor sa
jednom djevojkom saznala da je dermatitis jako uticao na njenu kosu, koja je
čak počela i da opada s obzirom na to da je njen dermatitis bio jako
rasprostranjen u kosi, iza ušiju, iznad obrva i jednom dijelu lica. Moja kosa
je jedno vrijeme užasno opadala i vrlo često djelovala iskidano koliko god da
sam se trudila da je njegujem. To sam pripisavala čestom pranju ( svaki drugi dan), peglanju i zbog čestog
farbanja kose. Nakon alergo testa koji je pokazao da mi između ostalog smeta i sulfat, kosu sam
počela da njegujem i perem šamponima bez sulfata, parabena i silikona. Maske
koje stavljam su prirodne pravljene te nakon feniranja nanosim ulje na vrhove
koji su obično oni koji su najviše oštećeni. Ko god od Vas ima problema sa
dermatitisom u predjelima koje sam nabrojala, obavezno treba da iz upotrebe
izbace klasične šampone, posebno šampone protiv peruti. Oni nam donose više
štete nego koristi.
Pored prirodnih šampona i maski za kosu, ja sam prije otprilike
godinu dana otkrile dražeje MERZ koje su dodatak prehrani sa vitaminima.
Namjenjeni su umornoj koži ( kakva je moja ), lomljivim noktima ( moji bez gela
ne rastu) i kosa koja nema sjaj i jednostavno ne raste. Jedan period sam bila
uporna i pila ih redovno, nisam vidjela napredak pa sam odustala i onda sam u
frizerskom salonu vidjela djevojku koja ima divnu dugu njegovanu kosu i
preporučila mi je MERZ i istakla da moram biti uporna. Moja kosa još uvijek
nije onakva kakva bih htjela da bude, ali evidentan je napredak prije svega u
kvaliteti, ne lomi se, imam volumen i
dlaka je puno sjajnija i čvršća.
Na svom blogu nikad neću pisati niti preporučivati nešto što
nisam probala i nešto za šta nisam sigurna. Zanimalo me i mišljenje žena na mom
instagramu i očekivano, bila su podjeljena. Postoje one koje su MERZ koristile
i apsolutno nisu vidjele napredak, postoje i one koje su odušvljene i kažu da
im je kosa, ali i koža i nokti puno ljepši, čvršći i kvalitetniji. S obzirom na
svu podršku koju sam dobila a nisam joj se nadala u ovolikom broju, odlučila
sam da neku od Vas nagradim sa poklonom paketićem MERZ koji sadrži dražeje
kosa/koža/nokti, te novi proizvodi odnosno collagen i hyaluron krema u pjeni za
lice.
Sve što treba jeste da posjetite moj instagram profil
@inoeea i nastavite čitati selflove.ba
S obzirom na to da sam započela temu mentalnog zdravlja koje
itekako utiče na nas i sva oboljenja pa i kožna, odlučila sam da ovaj post bude
vezan za dermatitis i kako stres utiče na isti. Na samom početku odnosno u uvodnom
postu na mom blogu pisala sam vam kako je zapravo počelo sa mojim kožnim
oboljenjima i koliko je stres, nervoza, negativna energija uticala na iste i
njihovo širenje. Svaki put kad bih doživjela neki stres ili bila u stresnoj
situaciji, dermatitis se naglo pojavljivao. Prvo obično krene alergijiski osip
a onda dermatitis koji pogoršam češkanjem i dodatnom unutrašnjom nervozom koju
nisam mogla kontrolisati. Dermatitis je ružan na izgled i vrlo često bolan
posebno ako se pojavljuje ( a većini se i pojavljuje) na mjestima na tijelu na
kojem je koža mnogo tanja. Recimo, meni se vrlo često znalo desiti da se
dermatitis pojavi na kapcima očiju, pukne i izazove krvarenje. Tako i na drugim
dijelovima tijela. Sam pogled u ogledalo u takvom stanju stvara stres i
nervozu. Zašto sam rekla da je mentalno
zdravlje važno? Zato što svojom glavom možemo kontrolisati i svoje zdravlje.
Sami sebi možemo reći okej, pojavio se i proći će. Reagovati na vrijeme sa
preparatima za koje znamo da nam pomažu. U većini takvih situacija ja sam bila
paničar. To je pomješan osjećaj straha, nervoze, nekog osjećaja zašto se ovo
dešava meni do toga da sam ponekad mislila da nikad neće proći. Sjećam se jedne
situacije ( nakon koje sam i bila u bolnici) došla sam kući, skidajući farmerke
sam ” otkinula ” sve ranice odnosno krastice koje je dermatitis napravio.
Moje noge su kompletne bile krvave. Ne moram Vam pričati o bjesu, nervozi,
histeriji koju je je ovo izazvalo u meni. To mi nije pomoglo naravno. Pomogli
su mi ljekari i pravilan tretman.
Ja sam tip koji neće izbjegavati kortikosteroide ukoliko ne
moram, dakle ukoliko ih nisam koristila dugo ili ukoliko su mi u tom trenutku
zaista potrebni koristiti ću ih. Isto
tako, nemam ništa protiv onih koji ne žele da ih uključuju u svoje liječenje.
Ja se uvijek konsultujem sa mojim dermatologom i slušam savjete. Trudim se naravno već dugo da moje liječenje
bude bazirano na prirodnim preparatima. Postoje kreme kojima sam vjerna
godinama i kojim tretiram svoju kožu. O nekima ću pisati jer ih zaista i mogu
preporučiti. Koža je vrlo osjetljiva i svako od nas mora pratiti, zapisivati i
istraživati šta nam odgovara. Moj posljednji alergo test je pokazao da sam
alergična na nikl te sulfat iz kozmetike. Dakle, pored dermatitisa moja njega
kože mora biti usmjerena ka preparatima koji su za isključivo osjetljivu kožu,
bez sulfata itd itd. O alergijama ću posebno pisati u narednom postu,
podijeliti svoje iskustvo i uključiti stručnjaka.
Vratimo se kontroli dermatitisa. Njega istog je dug proces i
treba jako puno strpljenja i istraživanja. Od hrane, životnih navika, krema pa
do treniranja svoje psihe. Meni konkretno smeta citrusno voće, kiseline,
začinjeno, ljuto. Sve je to što volim i što mi organizam traži ali je i sve što
utiče na moju kožu. S vremena na vrijeme sve navedeno uzmem, pojedem, popijem
ali ako pretjeram ili ne pazim znam kako cu reagovati. Također, smeta mi
vrućina, vrela voda ( kojom najviše volim da se kupam) i moja koža bude užasno
suha pa se ponekad i peruta i ljušti. Sve su ovo informacije koje možete pronaći
u bilo kojem članku vezanom za dermatitis, ali će te na svom tijelu najbolje
osjetiti i vidjeti šta mu prija.
Koristite uljane kupke. Ako ne želite kupovati ponuđene,
napravite sami svoje .. Koristite prirodne pilinge za tijelo, kreme koje
odgovaraju osjetljivoj koži, hidriraju je. Podijelit ću sa vama svoje preporuke
u nekom od postova, dakle koju prirodnu kozmetiku koristim. Unosite dovoljno tečnosti. Ja to ranije nisam
radila i griješila sam. Bez vode naša koža je suha a glavobolje učestalije i
jače. Jačajte svoj imunitet prirodnim preparatima konstantno, uzimajte dodatne
vitamine i suplemente ukoliko za to ima potrebe. Također, planirala sam
napisati cijeli jedan post o tome čime i kako ja jačam svoj imunitet. I da,
odmarajte se i spavajte. Umor iscrpljuje, slabi naš imunitet i stvara nervozu.
Šetajte, vrijeme provodite u prirodi. Čitajte, odmarajte svoj um i hranite ga
samo lijepim sadržajem..
Ovo mi je možda i najemotivniji post do sada, i trudit ću se
da budem što kraća a konkretnija. I u ovo sam naravno uključila stručnjaka, jer
o svim temama koje se tiču našeg fizičkog ili mentalnog zdravlja savjete moramo
tražiti od profesionalaca. Zašto mi je emotivan post? Mentalno zdravlje je
nešto o čemu se ne priča toliko često, ljudi se boje priznati da im je potrebna
pomoć stručnjaka ili da imaju problem ove prirode. Od kako sam počela pisati
blog pa do danas, svakodnevno mi stiže veliki broj poruka od djevojaka i žena
različite starosne dobi koje imaju skoro pa isti problem. Kako sebe prihvatiti,
kako se pomiriti sa nekom promjenom na koži, osjećaju umor i iscrpljenost
tražeći lijek ili preparat koji će im pomoći do toga da mi je jedna jako mlada
djevojka napisala da ponekad nema volju izaći iz kuće zbog problema koji ima sa
svojim licem. A znate zašto? Zato što je većini prvo pitanje a šta ti je to?
Jao kako si to dobila? Zašto ne ideš doktoru? Jel prelazno? Da! Vjerovali ili
ne, ovo su pitanja koja ljudi vrlo često imaju hrabrost pitati druge. Nedavno
sam se prisjećala svoje srednje škole i stresa koji sam doživjela od jedne
profesorice zbog koje i danas ne volim predmet koji je predavala. Imala sam
virusno oboljenje kada se prvi put počela pojavljivati alergija ( pisala sam u
uvodnom tekstu) i nakon 20+ dana provedenih u bolnici, profesorica me je prvi
dan poslije povratka u školsku klupu prozvala da svojim prijateljima ispričam
šta mi se desilo. Nakon što sam detaljno ispričala, a u isto vrijeme drugarica
me zamolila da joj posudim gumicu za kosu, profesorica je rekla da možda nije
pametno da od mene uzima, moguće je da sam zarazna. Sjećam se da sam plakala
taj dan, i dan poslije i sedmicama poslije kad god sam bila sama i da mi je
ostao užasno gorak osjećaj i ogromni kompleks. Mama mi je pokušavala objasniti
da možda nije tako mislila, da se pogrešno izrazila ali do mene djevojčici od
16.godina to nije dolazilo. Zašto ovo pišem? Zato što je jedno od mojih pitanja
za psihologinju Maju Misiru Rašić bilo upravo to, koliko je česta pojava
anksioznosti kod mladih i tinejdžera te šta je najčešći uzrok?
Maja Misira Rašić:Prema posljednjim statistikama, anksiozni i depresivni poremećaji
kod tinejdžera i mladih su u značajnom porastu u odnosu na prethodne decenije.
Procjenjuje se da oko 20% mladih pati od nekog poremećaja raspoloženja. Smatra
se da 1 od 4 osobe u općoj
populaciji ima neki mentalni ili neurološki problem. Nažalost, samo jedna
trećina osoba koje imaju problem sa poremećajima raspoloženja kao što su
depresija ili anksioznost zaista traži profesionalnu pomoć. Mnogi
stručnjaci pokušavaju da odgovore na ovo pitanje obzirom na značajan porast
anksioznosti i depresije kod mladih svake godine. Međutim odgovor je često
kompleksan i odnosi se na više faktora. Uvijek moramo uzeti u obzir naslijeđe,
da li u porodici postoji anamneza mentalnih poremećaja, zatim gledamo koje
tipovi ličnosti su u pitanju. Npr. perfecionisti su skloniji anksioznim
poremećajima. Dodatni faktori su samo fizološko stanje, gdje promjene u lučenju
određenih hormona, ili jednostavno neravnoteža među njima značajno utjeće na
osjećaj anksioznosti ili depresije. Nerijetko ćete ovu situaciju primjetiti kod
poremećaja rada štitne žlijede ili čak nivoa vitamina D čiji deficit može
dovesti do simptoma poput depresivnog raspoloženja i bezvoljnosti. Također,
životni događaji, bilo pozitivni ili negativni, su visok stresor i mogu dovesti
do ovih stanja ukoliko nemamo dovoljne kapacitete za suočavanje sa njima. Kod
mladih opet moramo da uzmemo u obzir faktore kao sto su socijalne mreže i
visoka očekivanja koja se često nameću kao imperativ. Kada percipiramo značajnu
razliku između naše slike o sebi, onog što smo sada (naše stvarno ja) i onoga
što želimo biti (idealno ja) nastaje frustracija i nezadovljstvo koji su
svakako plodno tlo za razvoj poremećaja raspoloženja.
Ono što je važno, a to dolazi sa
godinama kako obično kažu jeste da naučimo voljeti sebe onakve kakvi jesmo.
Ponekad je puno važniji naš odnos prema drugim ljudima, lijepa riječ ili
osmijeh. Zlata vrijedi stara izreka ” Koliko volite sebe toliko će vas voljeti
i drugi ”. Ne smijemo biti sebični, ali na sebe ponekad moramo misliti više
nego što treba.. Kad sam rekla da mi je
ovo emotivan post i da mi je dugo trebalo da sebe prihvatim i da počnem da
pričam o nekim stvarima, je zato što su postojali periodi tinejdžerskog doba da
sebe apsolutno nisam voljela, da sam teško podnosila svaku promjenu na tijelu,
svaki odlazak u hitnu na injekciju i ista pitanja. Konstantni strah od
alergijskog napada, šta će mi zasmetati, šta smijem pojesti, kako ću reagovati
itd. Čini mi se da mi je to stvaralo užasan osjećaj nesigurnosti i straha. Od
svega najgore mi je bilo sa tek upaljenim dermatitisom izaći, otići u školu i
odgovarati na pitanje a šta ti je to? Koliko okolina utiče na naše mentalno
zdravlje je bilo moje naredno pitanje za Maju.
Maja
Misira Rašić:Depresija može imati puno različitih uzroka.
Najčešći su doživljaj nekih teških ili neugodnih životnih događaja, tip
ličnosti, zdravstveni problemi ali i negativni porodični ili društveni odnosi.
Negativna porodična ili društvena okruženja mogu uključivati fizičko ili
psihičko zlostavljanje, lošu komunikaciju ili nestabilnost odnosa pri čemu
osoba ne dobiva podršku niti pozitivnu povratnu informaciju što direktno utječe
na njeno samopouzdanje i generalnu sliku o sebi. Također, uz takve situacione
faktore, osoba postaje ranjivija, te se često dešava da pažnja postaje
selektivna pri čemu se usmjeravamo na negativne komentare što povećava osjećaj nesigurnosti i visoke
samokritičnosti. Sve navedeno dovodi i do značajnog osjećaja bespomoćnosti,
gubitka volje a samim tim i depresivnih simptoma. Socijalne interakcije su
svakako značajne za razvoj ili prevenciju mentalnih poremećaja. Kod mladih je
posebno značajna i vršnjačka grupa, odnosno sama potreba da osoba bude
prihvaćena i da dobije potrebnu validaciju. Često se poredimo, sa drugim
osobama ili nekim postavljenim društvenim ili kulturološkim normama. Ovdje
ponovo moramo spomenuti da socijalne interakcije mogu podrazumijevati i one
virtualne, te da je u tom slučaju često poređenje sa idealnim predstavama
drugih ljudi koje nas preplavljuju kroz socijalne medije. U usporedbi sa takvim
idealnim, naše samopouzdanje često ispašta.
O svom mentalnom
zdravlju možemo i trebamo brinuti sami. Raditi šta volimo ili se bar truditi da
zavolimo posao koji radimo. Čitamo ono što želimo, učimo ono što nas zanima,
vrijeme provodimo sa ljudima sa kojima nam je lijepo. I uredu je ostati kući
kad se ne osjećate dobro, i uredu je plakati kad nam se plače, uredu je žaliti
se, uredu je imati loš dan, sedmicu, mjesec. Važno je pronaći ono što nas
zanima, oraspoloži, ono što nas ispunjava i čini sretnim. Samopouzdanje dolazi
od znanja, bilo to formalno ili neformalno znanje i učenje. Mislim da niko od
nas nikada do kraja nije niti će naučiti voljeti sebe, prihvatiti fizičke
nedostatke, prihvatiti određeni zdravstveni problem, situaciju u kojoj se
nalazimo itd. Da li ćemo to uraditi sami ili uz pomoć ljudi koji nas iskreno
vole ili od profesionalne osobe nije važno. Voljeti sebe i prihvatiti sebe je
prvi korak ka ozdravljenju i fizičkom i mentalnom ..
Maja Misira Rašić:Prvi
korak ka prihvatanju sebe je prepoznati
i osvijestiti kritičara koji se nalazi u nama. To što imamo negativne misli o
sebi ne znači da su one istinite, trebamo znati da su to samo misli. Postupnim
učenjem, usmjeravamo se na naše vještine, snage, vrline, ono što do sada nismo
primjećivali ili smo zanemarivali. Kako bismo što bolje osvijestili pozitivnu
stranu sebe, bilo bi dobro da zapisujemo upravo te kvalitete koje uočavamo.
Ukoliko primjetimo da drugi ljudi utiču negativno na nas, onda je vrijeme da
mijenjamo okruženje ako je moguće, što bi značilo da trebamo napraviti neki naš
sistem podrške koji sačinjavaju ljudi koji nas prihvataju onakvima kakvi jesmo.
Pokušajmo se manje porediti sa očekivanim normama, jer svaka osoba je savršena
baš onakva kakva jeste. Ako ne bismo imali neke od tih specifičnosti koje nam
smetaju, koliko bismo mi zaista bili – mi?
Ukoliko ne
želite da razgovarate sa osobama koje su vama bliske i osjećate nelagodu da do
kraja objasnite sebe, nemate hrabrost da potražite pomoć stručnjaka, pričajte
sebi u ogledalu. Pokušajte sebi sebe objasniti. Pročitajte knjigu za koju
mislite da vas može motivisati ( podijelit ću neke naslove u narednim
postovima), pogledajte neki motivacioni video, otiđite u prirodu i svaki dan
sebi ponavljajte da se vrijedni. Zahvalite se sebi za sve dobro što uradite u
danu. Poklonite osmijeh i kad vam nije do osmijeha i ne zaboravite, ne
postavljajte pitanja drugim ljudima koja ne bi ste voljeli da pitaju Vas. Sa
fizičkim nedostatkom, mršav/a, debeo/la, sa ožiljkom, pjegom, flekom ili
prolaznom promjenom na vašoj koži vrijedni ste i pokažite to prije svega sebi a
onda i drugima ..
Kao što sam rekla na samom početku i u mom prvom postu,
želja mi je da na ovom mjestu razmjenjujemo iskustva, učimo i bodrimo jedni
druge, savjetujemo i dijelimo sve ono novo što saznamo ili naučimo. Obećala sam
da ću u sve uključiti stručnjake jer je vrlo važno da kada imamo bilo koji
zdravstveni problem savjet i pomoć prije svega i svih tražimo od ljekara.
Doktoricu Tamaru Jovović sam upoznala na svom poslu. Dermatolog je, ima svoju privatnu ordinaciju i
uposlenica je medicinskog fakulteta Univerziteta SSST ( www.ssst.edu.ba) . Po apsolutno sve savjete idem kod nje, njegu
svog lica i kože sam u potpunosti prepustila njoj i zahvalna sam na svim
savjetima, tretmanima i pomoći koju mi je pružila. Kao što sam pisala ranije, dermatitis kod mene
se pojavio u srednjoj školi. Nisam puno znala, i upravo zbog toga sam dr.
Tamaru na početku pitala osnovna pitanja kada se radi o ovom kožnom oboljenju
za sve one koji možda do sada nisu znali šta je dermatitis i koje vrste istog
postoje ..
Mr.sci.med.dr.
Tamara Jovović: Dermatitis podrazumjeva upalu kože, i postoje
različite forme dermatitisa, medju kojima su atopijski dermatitis i seboroični
dermatitis najčešći. Atopijski dermatitis predstavlja hronično oboljenje
praćeno svrbežom i suhoćom kože, a na žalost ima ga 20% populacije, naročito djeca
i mladje osobe.
Dermatitis
se pojavljuje iz više razloga i povezuje se sa različitim kožnim ili drugim
oboljenjima. Svako od nas ovo kožno oboljenje kao i većinu drugih može povezati
sa nečim da li su to geni ( ako neko u porodici ima ili je imao slično
oboljenje) kao i prepoznati u drugim faktorima koji izazivaju ovakva oboljenja.
Na moje pitanje šta je uzrok pojave dermatitisa i kako ga tretirati, dr.
Jovović je odgovorila:
Kada kažemo atopijski, to u
prevodu znači da je povezan sa naslijedjem, a vrlo često povezane su sa drugim
bolestima kao što su alergije, astma, te generalno za ove osobe kažemo da imaju
atopijsku konstituciju, tj predispoziciju za razvoj dermatitisa ove vrste, te
kasnije vrlo često i alergija. S obzirom na to da je atopijski
dermatitis hronično oboljenje , najbitnija je njega , te što je moguće duže
držati kožu bez akutizacije tj bez upalnih lezija. To se postiže uljanim
kupkama, hidratacijom, te posebnim kremama za kožu sklonu atopiji. U akutnim
fazama koriste se kortikosteroidi lokalno, a ponekad i sistemski. Takodjer
primjenjuju se tacrolimus i pimekrolimus kreme koje se mogu dosta duže
upotrebljavati u odnosu na kortikosteroidne kreme. Kod teških oblika atopijskog
dermatitisa postoji biološka terapija koja se pokazala izvrsnom kod pacijenata
kod kojih nije bilo odgovora sa drugim oblicima tretmana.
Ono što je mene zanimalo i što sam svakako htjela da prenesem i vama
jeste, koliko kortikosteroidi utiču na naš organizam?
Mr.sci.med.dr. Tamara Jovović:Postoji velika stigma oko upotrebe
kortikosteroida, medjutim nisu svi
kortikosteroidi isti, postoje klase, od nisko do visokopotentnih, a kako će se
kortikosteroid koristiti i koliko dugo će ih pacijent upotrebljavati ovisi
prije svega o kliničkom pregledu i procjeni specijaliste dermatovenerologa.
Veliki problem predstavljaju osobe koje same provode terapiju
kortikosteroidskim kremama, te neadekvatnim tretiranjem mogu dovesti do
stanjenja kože, pojave strija ili u nekim ekstremnim slučajevima do
endokrinološkog disbalnasa.
Sa
dermatitisom kao i sa svakim drugim kožnim oboljenjem se nauči živjeti. Pisala
sam vam da sam ja dugo lutala, vodila dnevnik ishrane, pokušavala kožu
tretirati različitim kremama i preparatima dok nisam došla do onoga što meni
odgovara i što moje tijelo prihvata. Promjenila sam određene navike kada je u
pitanju moja ishrana i naučila reagovati na vrijeme pri prvim znacima povratka
dermatitisa na mom tijelu. Ovo su iskustva sa pacijentima dr. Jovović:
Pacijenti sa dermatitisom, kada govorimo o odraslim osobama sa
vremenom nauče da žive sa atopijskim dermatitisom , nauče i slušaju savjete šta
je to što njihovoj koži smeta, te izbjegavaju sve antigene , tj alergene koji
mogu prouzrokovati akutizaciju, odnosno pogoršanje kožnih simptoma.Sa pravim pristupom, te adekvatnim
izborom kozmetike moguće je držati atopijski dermatitis pod kontrolom.
Dr.
Tamara je prva koja joj konstatovala da ja imam vitiligo. Sjećam se kad mi je
to rekla i predložila da uradim određene nalaze da sam plakala. Nije mi bilo
jednostavno prihvatiti, ali način na koji mi je objasnila vitiligo, razlog
njegove pojave te sve savjete koje mi je dala kada je u pitanju tretiranje
istog za mene su bili i danas su od velikog značaja. Predložila mi je
konsultacije i sa drugim dermatolozima koji su samo potvrdili sve ono što mi je
Tamara već rekla. O vitiligu nisam znala ništa, i upravo zbog toga sam je
zamolila da nam svima na stručan način objasni šta je ova autoimuna bolest, koliko
o njoj ne znamo ..
Mr.sci.med.dr.
Tamara Jovović: U današnje vrijeme sve autoimune
bolesti su postale poprilično česte. Budući da se sve više vitiligo povezuje sa
autoimunom upalom štitne zlijezde, a to predstavlja oboljenje današnjice i broj
pacijenata sa Vitiligom se povećava u odnosu na ranije godine. Nažalost još ne znamo sve mehanizme njegovog nastanka,
niti kako ćemo vratiti pigmentaciju pacijentima oboljelim od vitiliga ili barem
zaustaviti širenje.
Prije
nego sam počela pisati blog dugo sam razmišljala, htjela sam da to bude
koristan sadržaj koji sam unaprijed isplanirala. Tamari sam za isti rekla nakon
što sam ga pokrenula i htjela sam od nje čuti mišljenje o ideji pisanja bloga: Mislim da je blog odlična
ideja da se ljudima sa istim problemom pokaže da nisu sami, te da se ne osjećaju
stigmatizirano, te najbitnije da vole svoje tijelo.
Tamara je neko ko iskreno voli svoj posao i po meni veliki stručnjak. Za svaku malu
promjenu na mojoj koži konsultujem se sa njom, pa čak i kad su drugi
zdravstveni problemi u pitanju pomoć tražim od nje. Pristupačna je,
dobronamjerna i uvijek će svoje znanje i iskustvo podijeliti kada je to
potrebno. Njen sam pacijent već duže
vrijeme i njeno mišljenje o meni kao pacijentu sam ostavila za sami kraj.
Dr.
Tamara Jovović: Emina je mlada žena koja
zna šta želi, šta hoće. Znam da je teško prihvatiti činjenicu da koža nekada ne
izgleda savršeno, ali da li je sve što je savršeno u stvari i lijepo? Discipinovan
je pacijent, jer ne bi bila tako uspješna
u svome poslu da nije takva na svim poljima. Sigurna sam da će i kroz ovaj blog
motivirati osobe sa istim ili sličnim problemom da nauče voljeti sebe, svoje
tijelo, te najviše raditi na unaprjedjenju sebe kao ličnosti, jer fizički
izgled, nedostaci su neprimjetni ako je duša sjajna.
Dragoj
doktorici Tamari se i ovim putem zahvaljujem za saradnju koja traje i nadam se
da će trajati. Na dnu mog bloga možete pronaći logotip ordinacije DermaZone i
jedan klik vas vodi direktno na njen instagram profil na kojem možete pronaći
puno korisnih savjeta i naravno kontakt ukoliko vam je potreban dobar i stručan
dermatolog.